Derventska slikovnica (2)

"Od svega ostaše samo uspomene od kojih se pobjeći ne može. Čak i kada bi znali put što vodi u zaborav, mi ne bi pošli njime, već se uvijek istom stazom vraćamo što vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine.... I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo... vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..." (Desanka Maksimović)

Derventska slikovnica (1)

Protelog ljeta, sreo sam u rodnom gradu mnoge drage prijatelje i meni poznata lica, pa jedan dio tih susreta objavljujem u ovoj mojoj slikovnici.

« Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva... a minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti ». (Ivo Andrić)

Derventski rukometaši (3)

Još poneka fotografija sa ovogodišnjeg susreta veterana RK Derventa...

U ljetnim noćima

Moj grad u toplim ljetnim noćima...

Sjećanja na derventski rukomet

Ako ništa drugo, nek ostane lijepa priča o nama...

Zahvaljujem se, ovom prilikom, Brankici i Fadilu Džinić, vlasnicima Dizajn Studio Ringeis d.o.o., na njihovoj nesebičnoj tehničkoj i materijalnoj pomoći pri izradi i štampanju ove knjige, Fadilu Pelesiću na svesrdnoj podršci i rukometnim fotografijama koje mi je ustupio za ovu knjigu, kao i profesoru Husi Jusufbegoviću, Živku Kokiću, Mirsadu Sikiju Haurdiću, IMIC "Zajedno", kafe "Vagabond" i mojim rukometašima koji su me podržavali i ohrabrivali u ovoj mojoj ideji da zabilježim sjećanja na sportske događaje i drage ljude.

"...Iza svakog od ovih simbola ostala je golema ljubav nas Dervenćana, jer se kroz nju sjećamo i našeg djetinjstva, odrastanja, uspjeha i padova i svako sjećanje, barem meni, budi uspomene na dane koji se više nikada neće vratiti. Ali, ako se ti dani neće i ne mogu vratiti, naša je dužnost da ih ne zaboravimo. Zato i ova knjiga Damira Delića, koga ja, svrstavam u grupu ljudi koji su istinski zaljubljenici Dervente, treba da pomogne nama čija sjećanja već blijede, ali i da onima koji dolaze iza nas kažu kako je to nekad bilo i da ne zaborave čarobne riječi koje su se godinama sa uzvišenim poštovanjem u Derventi izgovarale : Partizanovo i rukomet.

Oba ta simbola duboko su utkana u biće svakog pravog Dervenćanina, jer se dobro znalo da kada je rukometna utakmica u pitanju da se na Partizanovom uvijek pravila „ prozivka“. Tu nije bilo izostanaka koji su se mogli pravdati. Dolazilo se na rukomet i iz treće smjene i svatova, studenti su iz Beograda, Sarajeva i Zagreba žurili vikendom na Partizanovo i rukomet, jer se jednostavno tu moralo biti. Oni koji su imali sreću da stanuju uz Partizanovo, redovno su imali goste, a balkoni su bili načičkani starijim gledaocima, čije noge i godine nisu mogle izdržati rukometnu utakmicu"... (Fadil P.)

Niko nije mogao ljepše da kaže o nastanku i najvećim uspjesima derventskog rukometa od profesora Huse Jusufbegovića, jer on je sigurno jedna od najkompetentnijih ličnosti, pošto je i sam ispisivao najljepše stranice istorije derventskog sporta.

A prvi primjerak knjige – za mog profesora.

Hvala svim mojim Dervenćanima koji su svojim prisustvom uveličali promociju knjige.

Svi koji su bili prisutni na promociji knjige dobili su po jedan primjerak na poklon, a sredstva prikupljena prodajom ostalog dijela knjiga biće upotrebljena u dobrotvorne svrhe. A ja sam se obavezao da ću ovu prvu verziju knjige dopuniti novim sadržajima i sjećanjima na derventski rukomet, pa su sve primjedbe, sugestije i prilozi dobrodošli.