Ljetni susreti (2)

Ljetni susreti u Derventi...

Tragom sportske štampe

Jedna, već požutjela slika iz albuma H. Kantardžića iz avgusta 1971. godine, na kojoj su rukometaši Dervente snimljeni kako se odmaraju  na putovanju za Slovenj Gradec na uzvratnu utakmicu kvalifikacija za ulazak u Drugu saveznu ligu. Donji članak (iz "Vjesnika") kazuje kako je ovim momcima nedostajalo samo malo da obezbjede dugo željeni drugoligaški status… 
  

Naredni prilozi  nešto su novijeg datuma i vraćaju nas u  mjesec juni 1988. godine kada je Derventa privodila kraju još jednu sezonu u Međurepubličkoj ligi.

Željkina knjiga poezije

Družeći se na internet stranicama na kojima su se okupljali Dervenćani, bio sam prijatno iznenađen otkrivši da Željko Đaković, koji je, gle slučajnosti, kao i ja odrastao uz rukometno igralište, piše poeziju.  

Dok u ruci držim Željkinu prvu zbirku poezije pod nazivom « Ja običan », vraćam se u dane našeg odrastanja i mladosti.  Ideje pjesama su mi bliske, stihovi često protkani nostalgijom vraćaju nas prošlim danima koji sada izgledaju još idiličniji i bezbrižniji, jer takva je, zapravo, mladost. U Željinoj poeziji tako je lako pronaći sebe, jer iste nas muke muče i slična sudbina prati, nama je uskraćena ta mogućnost da sami biramo svoj životni put, bar onaj veći dio. Njegovi stihovi, za čudo, ne bude tugu, upravo imaju snagu da razbiju te naše malere. 

Knjiga, iako puna nostalgije odiše lijepim sjećanjima na rodni kraj, pa se sreća prepliće sa nostalgijom. 

Ova knjiga, na šezdesetak stranica, nudi Željkino pjesničko stvaralaštvo, a za vas sam izabrao jednu od njegovih lijepih  pjesama:

Oprosti, al eto

     Oprosti čovječe, ali eto,

ja zaboravih kako ti je ime.

Znam da smo pute mnoge

prošli mi,

zajedno kao braća,

ali eto, ja osta čovjek

što još uvijek kroz ono isto blato gaca,

mada nerado priznajem,

i sve ono što mu je drago u to isto baca.

Prošlo je mnogo vremena,

vjeruj, znam

zašto i kako ono liječi,

ali ipak, moraš mi reći:

spava li naša Derventa,

tvrđava moje prošlosti i sjećanja,

ulice gdje do zore mogli smo biti,

Ukrina, što ljubav nikada nije mogla skriti.

Vjeruj nisi prvi što ga pitam.

Popijem tako s vama,

ne da se duši biti sama,

tražim odgovore i kada znam

da ih nema. Onda skitam,

pa pitam, pa opet skitam,

pa tražim...

Evo ja ću završiti ovu pjesmu,

sklopiti oči, da ih tražim

putevima gdje i naši oci.

A ti čovječe oprosti što ti zaboravih ime,

naš grad pamti nas, svoje ljude

ma gdje god smo i kako nam god bude.

Autor stihova Ž. Đaković

Moja fotka (13)

Moja fotografija - bosanski motivi

Ljetni susreti (1)

Vidim ulicu kroz koju sam prošao

nekog davnog dana.

Izgubio sam taj dan davno,

poput bezvrijednog novčića.

Slutim u trenu

da sam se vratio negdje.

I shvaćam,

dok se taj tren ruši,

da je povratak

neizlječiva bolest izgnanika.

(Irfan Horozović)

Derventska slikovnica (38)

Šetalište u centru grada ispred Opštine.

Gornja mahala (na mjestu gdje je nekad bila Prkos kuća).

Korzo poslije kiše (šezdesetih godina)

Pokraj Ukrine, 1928.godina

Photos: slike sa starih razglednica Dervente.

Na jutarnjoj kafi

Svaki izlazak na jutarnju kafu  donosi i nove susrete sa prijateljima i poznanicima sa kojima smo odrastali u našem gradu. 

I bilo je lijepo, uz prvu jutarnju kafu, prisjetiti se svih onih lijepih i sretnih trenutaka koji nas vežu za našu čaršiju… pa smo, tih lijepih i sunčanih julskih jutara, potajno željeli da se to davno vrijeme bar na trenutak vrati...  

Julski dani kulture (II)

Jedan od kulturnih događaja koji je,  proteklog ljeta, privukao najveće interesovanje Dervenćana bila je V kolektivna izložba derventski slikara. Predstavljeni su radovi čak 29 derventskih likovnih umjetnika.

Sa prve izložbe  Derventskhi suvenira.

U okviru manifestacije « Derventsko srce 2011. » priređena je i izložba fotografija M. Duronjića  « Svjetlost Ukrine ».

IMIC "Zajedno" organizovao je i drugi po redu teniski turnir «S. Jovanović – Karuzo» koji je okupio veliki broj mladih tenisera.