Sretna Nova godina

Pregršt sreće i lijepih snova

neka vam donese godina Nova,

u najluđoj noći kad pjesma krene

nek’ nam vrati lijepe, davne uspomene.

Mali intermezzo

Derventa, Prkos kuća (1918)

Jednu davnu zimu sanjam...

Jednu davnu zimu sanjam...

U roju pahulje zimsko nebo sipa,

na zemlju se polako spušta mrak,

ogoljela sama drhti stara lipa,

na počinak kreće zadnji sunčev zrak.

Zavjesu bijelu od snijega i inja

nemuorna tkalja po vjetru šalje,

kad na put svoj krene gore sa planina,

niz njive i bašte, sve dalje i dalje.

Umjetnik bez kista stara okna šara

i krovove kiti srebrom ledenica,

nevidljiva ruka zime, neimara,

kroji novo ruho sokaka, ulica.

Sa milinom gledam tu čistu bjelinu,

što sjajem i srebrom toj noći prkosi,

što prepreke briše, godine, daljinu,

na krilima bijelim djetinjstvu me nosi.

Zaškripe u sreću drvene mi sanke,

zamiriše ovnak s plate stare peći,

onaj topli kruh iz šporeta majke,

još smo ista djeca, samo malo veći.

I nižu se slike ko na filmskom platnu,

jedne tako stvarne, druge malo blijede,

treperi damari k'o na trošnom klatnu,

svaka nova zima, dvije-tri nove sijede.

autor © Damir Delić Dačo

Iz moje rukometne sehare

Reprezentacija Jugoslavije, olimpijski pobjednik u Minhenu 1972. na gostovanju u Derventi.

Sa susreta Omladinske rukometne reprezentacije Jugoslavije i RK Derventa (1981).

Zajednička fotka sa kvalifikacione utakmice u Goraždu u maju 1968. godine za prvaka Jedinstvene republičke lige BiH. Pobjedio je Radnički 25:15.
Akteri meča su bili: Makota, Stojaković, Mlinar, R.Sijerčić, Glavaš, Petrović, Vojnović, Timko, Bahtijarević, Dž.Sijerčić, Husedžinović, Fejzić, Jaganjac, Dostić, Bošković, Šošo, Sejdić, Dodig, Puketa, Jusufbegović, Ramiz Omer, Omanović i Dulović.

RK Derventa (1981): Jegić, Čečavac, G. Kokić, D. Glavaš (trener), S. Mijatović, Pipić, Bošković, R. Lupić (stoje), Z. Lupić, Beganović, Huseinović, Halilović, Ž. Kokić i Pavičić (čuče).

RK Derventa (1977): S. Mijatović, G. Kokić, Delić, T. Mijatović, Alijagić, Elezović, Pipić (stoje), Nakić, Slijepčević, Memić, Ž. Kokić i Lupić (čuče).

Derventski rukometaši na turniru u Gračanici 1976. godine.

Slike sa starih razglednica (48)

 Rijeka i grad naših snova.

Crveni krovovi i zelene bašče drage mi čaršije.Panorama grada iz 1913. godine sa prvom katoličkom crkvom.

Pogled prema Prkos kući i centru grada.

Ispred autobuske stanice.

Na staroj gradskoj pijaci.

Photos: slike sa starih razglednica Dervente u obradi blogera.

Jesenji san

Opet žuto lišće pada,

gole grane zimu slute,

a pod dugim plaštom noći

usamljene staze šute.

Halapljivo tama guta

škrtu svjetlost stare lampe,

a vjetar se s kišom spušta

od Harmana, pa do Rampe.

Sve ulice i sokake

u njedra je tama skrila,

nad usnulim gradom mojim

raširila studen krila.

Noćas moje srce trepti

kao lišće poslije kiše,

zavjesa od magle pada

na breze moje uz igralište.

Jednu drugu jesen sanjam

u toplini sobe svoje,

samo blagost oka tvoga

vratiće joj stare boje.

Tvoja topla ruka briše

mraz iz duše, ovu jesen,

na staroj smo stazi opet

uz fišek špica i vruć kesten.

autor © Damir Delić Dačo

Pjesme moje duše (26)

Na Ukrini jesen

Vratiće se jesen u krošnje stare lipe,

darovaće zlatom sve listove njene,

u zagrljaj će magla stisnuti nasipe,

Patkovaču, Zlatni i Brione snene.

Zadrhtaće vrbe pod naletom vjetra

i čamce na vodi umiti će kiše,

od bajra do bajra Ukrina će sjetna

tražiti nas tamo gdje mi nismo više.

Zadnje zrake sunca igraće na vodi

sipajući svjetlost ko da nižu nadu,

zaplakaće kruška što uzalud rodi,

nema one djece da plodove kradu.

A kada studen noći siđe do vrbaka,

zacviliće grane ko raštimane žice,

pitaće se bistre vode sa brzaka

što na sjever idu ptice im selice.

Na odlasku će ljeto pokupiti sve boje,

zaboraviti zrelo voće u krošnjama

i dalje će samo Ukrina po svome,

od Uzlomca do Save i našim venama.

©  tekst napisao: Damir Delić Dačo

Hvala mom prijatelju Seadu Mešiću na trudu da uglazbi i otpjeva ovu moju pjesmu. Iako nije Dervenćanin, kao da Ukrina teče i njegovim venama ili ga podsjeća na zelenu rijeku iz njegovog kraja.

Moja fotka (20)

Malo pašće prolajalo

Živo, kao nekada na derventskom korzu...

Panonsko more suncokreta

"Fijaker" stari sad više ne luta.

Sve su pite pitice, samo je burek pitac.

Pusto je igralište mladosti moje.

Julske večeri

Pjesma i osmjeh ukrasi i ove tople julske večeri ispunjavajući ih radošću zbog susreta sa onim koji se sreću gotovo svake godine u rodnom gradu, ali su posebno dirljivi susreti sa osobama sa kojima se nismo vidjeli već dugi niz godina.

Najljepše za kraj: susret nakon dvadeset godina sa Duškom, mojim najboljim školskim drugom sa kojim sam godinama dijelio istu klupu i školske zgode i nezgode. I kako Dule (inače, vjerni pratilac ovog bloga) voli reći: "kad Sava krene prema Brodu", ja, evo, Derventskim korzom spuštam se dole, da sretnemo se opet na Starim stazama i otrgnemo od zaborava još poneku sličicu, uspomenu na sretne školske dane i neka draga lica mladosti.  

Susret rukometaša (2)

Nastavak priče o ovogodišnjem druženju derventskih rukometaša. 

I ovo, deveto po redu, okupljanje veterana RK Derventa proteklo je u lijepom druženju, sportskom nadmudrivanju i želji da se, uprkos godinama, kilogramima viška i otežalim nogama, pokaže nešto od stare derventske škole rukometa. A publika je, poslije utakmice,  još dugo ostala na platou ispred sportske dvorane u izvrsnom raspoloženju i druženju.