Pjesme moje duše (26)

Na Ukrini jesen

Vratiće se jesen u krošnje stare lipe,

darovaće zlatom sve listove njene,

u zagrljaj će magla stisnuti nasipe,

Patkovaču, Zlatni i Brione snene.

Zadrhtaće vrbe pod naletom vjetra

i čamce na vodi umiti će kiše,

od bajra do bajra Ukrina će sjetna

tražiti nas tamo gdje mi nismo više.

Zadnje zrake sunca igraće na vodi

sipajući svjetlost ko da nižu nadu,

zaplakaće kruška što uzalud rodi,

nema one djece da plodove kradu.

A kada studen noći siđe do vrbaka,

zacviliće grane ko raštimane žice,

pitaće se bistre vode sa brzaka

što na sjever idu ptice im selice.

Na odlasku će ljeto pokupiti sve boje,

zaboraviti zrelo voće u krošnjama

i dalje će samo Ukrina po svome,

od Uzlomca do Save i našim venama.

©  tekst napisao: Damir Delić Dačo

Hvala mom prijatelju Seadu Mešiću na trudu da uglazbi i otpjeva ovu moju pjesmu. Iako nije Dervenćanin, kao da Ukrina teče i njegovim venama ili ga podsjeća na zelenu rijeku iz njegovog kraja.

Moja fotka (20)

Malo pašće prolajalo

Živo, kao nekada na derventskom korzu...

Panonsko more suncokreta

"Fijaker" stari sad više ne luta.

Sve su pite pitice, samo je burek pitac.

Pusto je igralište mladosti moje.

Julske večeri

Pjesma i osmjeh ukrasi i ove tople julske večeri ispunjavajući ih radošću zbog susreta sa onim koji se sreću gotovo svake godine u rodnom gradu, ali su posebno dirljivi susreti sa osobama sa kojima se nismo vidjeli već dugi niz godina.

Najljepše za kraj: susret nakon dvadeset godina sa Duškom, mojim najboljim školskim drugom sa kojim sam godinama dijelio istu klupu i školske zgode i nezgode. I kako Dule (inače, vjerni pratilac ovog bloga) voli reći: "kad Sava krene prema Brodu", ja, evo, Derventskim korzom spuštam se dole, da sretnemo se opet na Starim stazama i otrgnemo od zaborava još poneku sličicu, uspomenu na sretne školske dane i neka draga lica mladosti.  

Susret rukometaša (2)

Nastavak priče o ovogodišnjem druženju derventskih rukometaša. 

I ovo, deveto po redu, okupljanje veterana RK Derventa proteklo je u lijepom druženju, sportskom nadmudrivanju i želji da se, uprkos godinama, kilogramima viška i otežalim nogama, pokaže nešto od stare derventske škole rukometa. A publika je, poslije utakmice,  još dugo ostala na platou ispred sportske dvorane u izvrsnom raspoloženju i druženju.