Dok se decembar pod plaštom noći,
iz ulica pod snijegom k’o lopov iskrada,
kazaljke će skolpiti i moje snene oči,
vratiti mi svjetla moga rodnog grada.
Pod prozorom mojim zagrljene breze,
opija ih radost u praznično veče,
po baštama zima mrazom stolnjak veze,
mirišu kolači što ih majka peče.
Praznično veselje u zraku treperi,
samo mali snješko sam je u ovoj noći,
dok poljupci se dijele, pjeva i veseli,
k’o u pajca starog tužne su mu oči.
Da li pamtiš, grade, trag naših saona,
drhti li još uvijek svjetlost stare lampe
kada stavi korzo đerdan lampiona
i pahulje zaplešu od Lipe do Rampe?
Trepere damari na vjetru uspomena,
davna idila, nikad zaboravljena…
Možda me baš zato u ovoj dugoj noći
onog snješka malog prate tužne oči.
autor pjesme @ Damir Delić Dačo
