Volio sam juni kad cvat u krošnju ti niže
i septembar kad te u zlato obuče,
sad te više nema na starome mjestu,
a i ja sam davno otišao od kuće.
U čiju će krošnju sad vjetar da svrati,
da otkrije lišću slatku malu tajnu,
na koga će mjesec da prosipa srebro
i šapuće koju zvijezdu ljubi sjajnu.
U čija će njedra vrapčić da se skrije,
proganjan kišom i noću i danju,
a s proljeća kome da se vrate laste
i od pruća prave kućicu u granju.
I kome će sunce da daruje zrake,
vrelom ljetu ko će da prkosi hladom,
čijom će se rosom umivati zore
i mirisati juni nad usnulim gradom.
Mislio sam: nikad ti s Harmana nećeš,
da ćemo još mnoge tu ispiti noći,
da je čovjek sjenka, a ti da si vječna
i da vječni nikad ne sklapaju oči.
autor pjesme © Damir Delić Dačo
