Sjetiš li se
ikad...
Nemiri me noćas tjeraju da pišem,
da pjevam o tebi, da ti sročim rimu,
od proljeća cvjetnog da sunce ukradem,
da zarobim kiše i otjeram zimu.
Ti mi doći nećeš jer ti drugog ljubiš,
sa usana drugom nudiš rosu mednu,
sjetiš li se ikad moja bivša draga
podijelila s kim si davnu zoru jednu.
Nije tuga noćas ovladala dušu
i ne kitim sjetom staze mi sjećanja,
naviru mi misli, bujice bez kraja,
nježne su i tople k'o majska svitanja.
Ti si sad daleko, s nekim drugim sanjaš,
ruke tvoje drugu nježnost traže,
sjetiš li se ikad moja bivša draga
čije su ti oči nekad bile draže.
Nije prošlost noćas zarobila srce,
još zna ono da drhti i voli,
to ponekad samo zapleše mi duša
nemirom što budi uspavane boli.
Ti si
samo davna uspomena
što
sa drugim dijeli svoje prve bore,
sjetiš
li se ikad moja bivša draga,
ti,
ljubavi stare u naručju nove.
autor: Damir Delić Dačo
