O rukometu sedamdesetih

Derventski drugoligaš 1975. godine - stoje: Tomčić (član uprave), Slijepčević, G.Kokić, T,Mijatović, Čečavac, Memić, Elezović, Vojnović (trener) - čuče: S.Mijatović, Dokić, Ž.Kokić, Pipić, Delić i Nakić (slika iz albuma Fadila P.).

Izvještaj sa jedne od Skupština rukometnog kluba iz vremena kada je klub tri sezone zaredom pokušavao da se domogne drugoligaškog ranga takmičenja. Interesantan podatak da je RK Derventa dobila dobila srebrnu plaketu za fer-plej, kao klub koji, tokom četiri godine zaredom, nije imao nijednog kažnjenog igrača.

Dervenćani su, početkom sedamdesetih godina, imali dosta poteškoća sa finansiranjem kvalitetnog sporta u gradu. Bilo je čak i prijedloga da se derventski klubovi ujedine u jedno sportsko društvo.

Ovih par članaka svjedoči o jednom, pomalo teškom periodu, kada su se tražila sredstva za normalno funkcionisanje rada klubova, kao i o nekim prijedlozima kako riješiti pitanje finansiranja derventskog sporta. Ipak, zahvaljujući razumjevanju ljudi u derventskoj privredi (ali i pozitivnoj ulozi štampe), došle su, kasnije, i one puno ljepše i uspješnije godine.

Moje pjesme (13)

NE VRAĆAJ SE

Ne vraćaj se više

pun ti kofer laži,

čemu sve te priče

da sam ti najdraži.

Ne muti mi vode,

ja ne tražim krivca,

ne, to nije ljubav

što ti čitam s lica.

Ja sam samo luka

u koju nekad svratiš,

dođeš da predahneš,

pa se njemu vratiš.

Ne vraćaj se više,

ti to moraš znati,

ugašena svjetlost,

nikad neće sjati.

Ja sam samo biće,

što iskreno voli,

ne zapali niko

vatru kad izgori.

Ne vraćaj se više,

patio sam dugo,

ostanimo znanci,

šta bi bili drugo.

autor © Damir Delić Dačo

Pjesmu je obradio i otpjevao S. Mešić:

Podmladak RK Derventa (novinski članci)

Podmladak RK Derventa pred utakmicu « Derventa II » - « Sloga II » (Doboj), 15.04.1984. godine. Stoje : M. Mikerević, P. Krpo, Z. Ivančić, M. Bakalbašić (trener), N. Delić, Z. Milovanović, I. Andrić, S. Suljkić – čuče : B. Andrić, E. Hasičević, D. Hasičić, F. Jusufbegović i Z. Osmandžiković.

Nekoliko članaka iz vremena kada sam redovno pratio drugu ekipu RK Derventa i za "Derventski list" izvještavao o radu i rezultatima rukometnih poletaraca koji su se uspješno takmičili u Regionalnoj rukometnoj ligi Sjevero-istočne Bosne.

Derventski mladići su se uspješno nosili i sa daleko iskusnijim ekipama (Modriča, Lokomotiva, Borja, Šamac, Bosna, Mladost i druge), ali poseban doživljaj bili su susreti sa vršnjacima iz Doboja (bile su to jedine ekipe u ligi u kojima su nastupali isključivo juniori).

Većina igrača koji su prošli kroz juniorsku ekipu i "kalili se" igrajući u regionalnoj ligi, kasnije su postali i prvotimci RK Derventa.

I ja sam nekada imao grad, ulice…

Pogled na stari Dom zdravlja i poštu, lijevo su stepenice koje su vodile u gradski park.

S druge strane parka, hladom do kafane "Lovac"(ulica V.Miskina).

Rampa - kakva mi je ostala u srcu...

Hotel i njegova bašta.

Jedna od rijetkih uspomena na gradsku osnovnu školu koje više nema -"Z. Čelar".


Photos: slike sa starih razglednica Dervente i iz albuma F. Pelesića.

Moje pjesme (12)

PLAČI

Plači, plači,

Lakše će ti duši biti,

Plači, plači,

Nemoj nikad tugu kriti.

Ako boli nek se vidi,

Neka suza sama kaže,

Duša sanja, voljena je,

Srce sluti da ga laže.

Plači, plači,

Nek isperu suze boli,

Plači, plači,

Nije ljubav ako boli.

Zašto patnja duši ovoj,

Kad željela je samo sreću,

jedna greška u tri riječi

voljeh, volim i voljeću.

Plači, plači,

I ne praštaj ako boli,

Plači, plači,

Nije ljubav kad se moli.

Nije ljubav šaka soli

Da čaša vode istopi je,

Neka bistra suza kaže

Da voljeno srce nije.

Plači, plači,

Ljepše jutro mora doći,

Plači, plači,

Zbogom sjenko tamne noći.

autor © Damir Delić Dačo

Pjesmu je obradio i otpjevao S. Mešić: