Kroz maglu ka suncu

Svio se nad nama velik oblak sivi
i čeka trenutak da nam spusti kiše.
Kao da smo stali svi na kamen krivi
usred pustog polja da nas vjetar briše.
 
Ovaj slikar samo crnom bojom boji
i mahnitim žarom slika svoje platno.
I dok prazan dan za danom se broji,
sve u nama škripi kao staro klatno.
 
Prijateljski susret sanjam, topli,
osmijeh drag na poznatom mi licu.
Onaj stisak ruke što dušu istopi,
pa razlije radost niz cijelu ulicu.
 
Vratiće se svjetlost u mrak ovog dana
i bićemo to mi, a ne naše sjene.
Mirisaće jutra opet na rukovanja
i krenuće život, jer mora da krene.

autor © Damir Delić