i plavičasti sumrak lebdi iznad zgrada,
u mislima šetam ulicama znanim,
opija me miris bašta moga grada.
Žubori u srcu jedna draga rijeka,
puna mi je duša iscvalog behara,
pa dok duge zime šaraju mi kosu,
ljeta su u meni jača od zaborava.
Drven, stari most, uska stara pruga,
neka draga lica kojih više nema
i fabrički dimnjak izgubljen bez dima,
u srcu je mome trag bivših vremena.
Sad kad druge staze korake mi znaju,
drugi zraci bude moja jutra snena,
na pješčanom satu dok prosipa se vrijeme,
koferi su moji puni uspomena.
autor D. Damir
