Sajam knjige

Na prvom derventskom sajmu knjige "Derbook" među 16 izlagača knjige predstavio se i Internacionalni Multireligijski i Interkulturalni Centar "Zajedno" iz Dervente. Bila mi je velika čast da se među IMIC-ovim izloženim knigama o Derventi i onim koje su pisali Dervenćani nađu i dvije moje: Derventkim korzom i Sjećanja na derventski rukomet, na čemu im se posebno zahvaljujem. Na ovoj trodenvnoj manifestaciji predviđeni su i susreti sa književnicima, promocije i književne radionice.

Na sajmu knjige predstavljena je i nova knjiga o Abasu Arslanagiću, autora Milice i Fadila Pelesića. Nekadašnji derventski rukometni golman Mido Alić, prosvjetni radnik i umjetnik od pera i kista, pisao je u knjizi o "Dječaku koji je lovio lopte". U knjizi, bogatoj lijepim tekstovima o nekada najboljem golmanu svijeta, slikama i novinskim člancima, nalazi se i moj prilog o rukometnoj legendi Arslanagiću. Promocija knjige biće održana 1. avgusta u sklopu derventskih ljetnjih susreta. 

O Aki dosta toga znamo, ali ova knjiga je prilika da otkrijemo i ono što do sada nismo imali priliku saznati. Ovаkvu knjigu o nekada najboljem golmanu svijeta mogla je napisati samo jedna osoba – nekadašnji novinar koji je u sportskim člancima “Derventskog lista”, “Oslobođenja” i drugih medija pisao o Abasu i derventskom rukometu, njegov veliki prijatelj. To je ujedno i garancija da će ova knjiga doživjeti uspjeh. Nekadašnji stari, dobri “Derventski list” bile su jedine novine koje su se čitale straga. Za to je dobrim dijelom „kriv” i Fadil, jer se sportska rubrika nalazila na posljednjim stranicama, pa su mnogi upravo zbog nje novine počinjali čitati od zadnje strane

Slike iz albuma F. Pelesića

Male slike proljeća

 

Mirisi behara mog grada

A nekad... i mi smo bili vjesnici proljeća. Ona razbeharala krošnja voćke, što je nježnim cvijetom davala do znanja zimi da joj je vrijeme da pođe, šireći grane suncu koje nas je toplim pogledom milovalo s druge strane rijeke. Pod Babinim Brdom s proljeća će, opet, behar u krošnju voćke stare. A, behar naše mladosti ocvao je davno. Ima ga još samo u našoj kosi...

 

Akšam u Derventi

I ne znam da li mi je korzo bilo ljepše u toplim noćima, kada se nebo prospe hiljadama zvijezda, a kestenje hiljadama cvjetova ili kada ljetna noć zamiriše lipom, a Cibin sladoled i Međijeva soda donesu toliko željeno osvježenje... ili kada priroda prospe svoju jesenju paletu boja po krošnjama, a promrzle prste, zakratko, zagrije fišek toplog kestenja ili kifli iz Zelenare. Mrtvilo kasne jeseni, dosadne duge kiše išarale bi korzo mnoštvom kišobrana, a okolni haustori i stepenice odzvanjali bi žamorom i smijehom.

 

April, staze i sjećanja

Sad kad druge staze korake mi znaju,

drugi zraci bude moja jutra snena,

na pješčanom satu dok prosipa se vrijeme,

koferi su moji puni uspomena.

Šta napisati za sliku posađenog drveća na korzu? “Gradovi su knjige koje se čitaju nogama” (Victor Hugo). Nekada je derventsko korzo bilo mjesto susreta, pogleda i šetnje. Ovaj scenograf nikada neće shvatiti da je korzo decenijama bilo simbol grada, a ne prostor koji treba ukrotiti stablima u betonu i fiksiranim stolicama. U potpisu: šetač izgubljenog korza.