Rodni grad - slikovnica duše

 

Korzo, školska raja i kafa koja vrati godine unazad

 

Dolazak u rodni grad uvijek probudi neke posebne osjećaje. Korzo više nije isto kao nekada, ali svaki njegov dio čuva poneku uspomenu. A onda poželis prošetati korzom, pa sasvim slučajno, sretneš drage ljude, stare prijatelje ili nekoga koga nisi vidio godinama.

„Idemo na kafu“ je rečenica koja se ujutro redovno izgovara i traje puno duže od planiranih pola sata. Uz kafu i piće se nađu i školski drugovi, prisjećaju dogodovštine, sve to praćeno osmijesima. Ljudi odu, život ih odvede na razne strane, ali rodni grad i stari prijatelji uvijek pronađu put do onog dijela nas koji je ostao isti.

A ovo je Duškovo jato. Moj školski drug uspio je okupiti trećinu našeg razreda. Stigli smo sa sraznih strana – od američkog kontinenta do balkanskih krajeva, a daljine nisu bile prepreka da se ponovo okupimo, nasmijemo i bar na trenutak vratimo u ona školska vremena.

Zvuci jednog vremena

Ovog ljeta u gradu na Ukrini organizovana je  Gitarijada koja je okupila veliki broj ljubitelja muzike i dobrog zvuka.

Publiku su svojim nastupima oduševili bendovi Dan D, Unplugged Plug, Epic, Gloria i Kiosk, uz podršku brojnih solista i Ženske vokalne grupe SKUD-a „Derventa“, a publika uživala u njihovim izvedbama i povratku na scenu. Kada su ponovo uzeli gitare i stali pred svoju derventsku publiku, činilo se kao da vrijeme nije ni prošlo.

Gitarijada je još jednom pokazala da dobra muzika povezuje ljude i generacije, stvarajući veče za pamćenje. Za mnoge, bila je to noć povratka – muzici, publici i rodnom gradu.

 

Kad nas lopta ponovo spoji

I ovoga ljeta, tamo gdje je sve počelo – na Partizanovom igralištu,  okupila se ekipa ljubitelja malog fudbala. Došli sa raznih strana svijeta, od Australije do Amerike, od Švedske do Španije, da još jednom zajedno istrče na teren i prisjete vremena kada je lopta bila dovoljna da okupi cijelo društvo.

Rezultat je bio manje važan. Ostali su osmijesi, zagrljaji i priče, a to je i bio cilj ovog susreta da se vratimo sebi, svojim drugovima i lijepim, nezaboravnim vremenima.

Možemo otići daleko, život nas i obaveze vežu za druge krajeve, možemo i ostariti… ali čovjek se uvijek vraća tamo gdje je ostavio dio svoje mladosti.

 Slike: D. Delić i Z. Suhaj

Zlatni rukometaši ponovo u gradu na Ukrini

Ovogodišnje sportske susrete u Derventi naročito su uljepšali posebni gosti u gradu na Ukrini.

Bili su to olimpijski pobjednici u rukometu sa Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine, generacija koja je tada ispisala jednu od najljepših stranica jugoslovenskog sporta. Naš grad davne 1973. godine već je jednom bio dočekao zlatne rukometne momke, kada su na Partizanovom igralištu odigrali prijateljsku utakmicu. A meni je taj susret ostao posebno urezan u sjećanje jer sam kao klinac, poslije utakmice uspio prikupiti potpise svih igrača. Nisam tada ni slutio da će, nekoliko decenija kasnije, uspomena iz djetinjstva dobiti svoj nastavak.

Ponovo su u našem gradu gostovali Živković, Lazarević, Horvat, Karalić i Arslanagić — isti oni velikani čija su imena nekada budila divljenje na rukometnim terenima, a danas bude najljepše uspomene. U okviru sportskih druženja, koja su svojim prisustvom uveličali i brojni rukometni prijatelji iz Banje Luke, Visokog, Sarajeva, Maglaja i drugih gradova, održana je i promocija nove knjige posvećene jednom od velikana tog istorijskog sportskog podviga — legendarnom Aki Arslanagiću, nekada najboljem svjetskom rukometnom golmanu.