Priča o najdužoj kontri i najkraćoj frizuri

     Pričao mi jednom, uz kafu u Vagabondu, profesor Huso momenat sa jedne rukometne utakmice, mislim da je bilo u Ljubiji. Neriješen rezultat, zadnji minut. Lukavi Britva presječe loptu. Kaže profesor Seferu, koji je bio uz njega na klupi: „Ja ovo ne smijem gledati, ti me izvještavaj.” Poslije nekoliko sekundi, profesor, sakriven ispod trenerke, pita: „Šta je, Sefere, gdje je Mirso?” Ovaj će: „Tu je, tu… vodi loptu.” Opet, prođe desetak sekundi, profesor će: „Je li doš’o do gola?” Sefer, u stilu sportskog komentatora: „Evo ga, upravo prelazi centar, juri ka protivničkoj polovini…” Sekunde k’o minute… rukometni teren dugaćak k'o zaletna pista na aerodromu, a profesoru ponestalo zraka ispod trenerke… I, na kraju, Britva donose toliko željene bodove Derventi.  

     U maloj sali hotela, Puho i ja „proživljavamo”, uz rukometno društvo, posljednje civilne sate pred polazak u vojsku. Kasno iza ponoći, penjemo se glavnom ulicom, u pratnji Mirse brice do njegove radnje. Čaršija spava, ulice puste, čak i društvo ispod harmanske lipe otišlo na počinak. Pozornik Blaž stoji kod robne kuće, drži u ruci palicu „stop” k’o  Titinu štafetu, a auta ni na pomolu.  Pale se svjetla u brijačkoj radnji prekoputa pijace, iza zastora se vadi boca Balantinne’s. Sjedam na fotelju, knedla u grlu dok Mirso pravi vojničku frizuru. Imam osjećaj da „plastovi” kose padaju na pod, makaze škljocaju… ma, strah me pogledati u ogledalo. Naše društvo sa stolica navija: „Upakuj im, Mirso, i Reporter i Start, nek’ im se nađe”, pa „Skini još, vratiće ih takve sa ulaza u kasarnu.” Eh, to se ne zaboravlja...  

I danas Mirso u dresu veterana još ponekad zna presjeći loptu i krenuti u kontru. Samo što su sekunde još sporije, a i igralište se nešto izdužilo. Još uvijek bravurozno školjca makazama, ali je na našim glavama sve manje posla.

autor © D. Delić Dačo

O mojoj knjizi

Siki, Blaž i Domagoj su mi poslali slike sa šetnje derventskim korzom. Hvala! I napravite jedan krug i za mene.

,Derventskim korzom”, priče i poezija Damira Delića. F. Miloš:
"Knjiga o jednom vremenu za sva vremena, o jednoj generaciji za sve generacije. 
U svojim literarnim tvorevinama Damir Delić, gotovo fotografski, oslikava Derventu, njezine ljude, život, navike, dogadjaje…. iz svoga ,,dervetnskog vremena”. Knjiga vodi čitaoca u šetnju derventskim korzom, Rampom, Harmanom, Patkovačom….Nostalgija i ljubav, emocije koje dominiraju, autor dijeli sa svima onima koji su Derventu i uopšte život u BiH, decenijama prije nesretnog rata, imali tu sreću da dožive . I upravo to bogatstvo tadašnjeg derventskog života autor, iako ga je, kao i najveći broj sugrađana, prinudnim odlaskom iz svoga zavičaja pred razarajućom silom nacionalizma, fizički izgubio, nosi ga u sebi i ovom knjigom otima od zaborava. Nama, svojoj generaciji, koji povremeno navratimo u potrazi za ostacima naše Dervente, osvježava sjećanja dok novim generacijama ostavlja svjedočenje o svakodnevnom bitisanju čovjeka u vremenu u kojem je čovjek, kao prvo, bio samo čovjek". 

Povratak na derventsko korzo - N. Rašić:

"Danas mi je na kućnu adresu stigla draga pošiljka: dugo čekana knjiga "Derventskim korzom" našega sugrađanina Damira Delića! Stigla je s posvetom, prepuna nostalgije i sjećanja, divnih priča i pjesama, posvećenih likovima i gradu naše mladosti, Ukrini, Tekstilcu i RK Derventi, "Brazilcima" iz četvrtog kvarta, Korzu, "Rampi", Harmanu, Babinom Brdu..

Evo me, čitam u najbližem kafiću.. Nisam mogao čekati da stignem do stana..Da sada trebam nesto u mikrofon reći, stala bi mi "knedla" u grlu.. Hvala Grofe!.. Knjigu toplo preporučujem! Nagradite sebe, ostavite uspomenu svojoj djeci! Nemojte čekati ljeto.. brzo će "planuti"..

Iz zavičaja

Još poneka uspomena na ljetošnja druženja u gradu na Ukrini, na drage ljude i mjesta na kojima se rado srećemo.  

-->

Susret rukometnih veterana 2018. (II dio)

Ovoga ljeta odigrane su dvije utakmice rukometnih veterana Dervente i Bos. i Sl. Broda. Veterane RK Derventa predstavljali su: Pudić, P. Barišić, Islamović, Omanović, Janjušević, Husedžinović, Elezović, Samardžić, Osmanagić, M. Barišić, N. Zubčević, Kokić, Pala, Kljajić, Lupić,Todorić i Ađulović.

Svi su dobili priliku da pokažu svoje sportsko umijeće, bez povrijeđenih, rezultat je bio u drugom planu, bilo je i lijepih akcija... a iznad svega lijepo i nezaboravno druženje.

Rukometno igralište danas. Opština je predvidjela potpunu rekonstrukciju Partizanovog igrališta i izgradnju modernog sportskog centra na otvorenom.

Na derventskom nebu ugasila se jedna zvijezda. Otišao je naš Smajo. Ostaju divne uspomene na velikog čovjeka, prosvjetnog i sportskog radnika i zaljubljenika u svoj grad.