Sretna Nova

U ladici spava čestitka mi davna,
godine joj mnoge ispijaše boje.
Srebrn mi se mjesec smiješi iznad grana,
tvojom rukom ime ispisano moje.

Budi se u meni zimskog jutra slika,

čak vidim i osmjeh na licu poštara.

Pred očima titra sjenka tvoga lika,

dok se zimsko nebo pahuljama šara.

Samo nema više one lijepe slutnje,

ni tajne, ni nade žutog sandučeta.

Od pregršti želja sad su jače šutnje,

ne piše se više, ni tako čestita.

Al' sandučić žuti još nosim u srcu

i uvijek će biti dio mojih snova.

U njemu ću naći i lane i pticu,

ispisano rukom: sretna godina Nova.

autor ©  Damir Delić

Priča o najdužoj kontri i najkraćoj frizuri

     Pričao mi jednom, uz kafu u Vagabondu, profesor Huso momenat sa jedne rukometne utakmice, mislim da je bilo u Ljubiji. Neriješen rezultat, zadnji minut. Lukavi Britva presječe loptu. Kaže profesor Seferu, koji je bio uz njega na klupi: „Ja ovo ne smijem gledati, ti me izvještavaj.” Poslije nekoliko sekundi, profesor, sakriven ispod trenerke, pita: „Šta je, Sefere, gdje je Mirso?” Ovaj će: „Tu je, tu… vodi loptu.” Opet, prođe desetak sekundi, profesor će: „Je li doš’o do gola?” Sefer, u stilu sportskog komentatora: „Evo ga, upravo prelazi centar, juri ka protivničkoj polovini…” Sekunde k’o minute… rukometni teren dugaćak k'o zaletna pista na aerodromu, a profesoru ponestalo zraka ispod trenerke… I, na kraju, Britva donose toliko željene bodove Derventi.  

     U maloj sali hotela, Puho i ja „proživljavamo”, uz rukometno društvo, posljednje civilne sate pred polazak u vojsku. Kasno iza ponoći, penjemo se glavnom ulicom, u pratnji Mirse brice do njegove radnje. Čaršija spava, ulice puste, čak i društvo ispod harmanske lipe otišlo na počinak. Pozornik Blaž stoji kod robne kuće, drži u ruci palicu „stop” k’o  Titinu štafetu, a auta ni na pomolu.  Pale se svjetla u brijačkoj radnji prekoputa pijace, iza zastora se vadi boca Balantinne’s. Sjedam na fotelju, knedla u grlu dok Mirso pravi vojničku frizuru. Imam osjećaj da „plastovi” kose padaju na pod, makaze škljocaju… ma, strah me pogledati u ogledalo. Naše društvo sa stolica navija: „Upakuj im, Mirso, i Reporter i Start, nek’ im se nađe”, pa „Skini još, vratiće ih takve sa ulaza u kasarnu.” Eh, to se ne zaboravlja...  

I danas Mirso u dresu veterana još ponekad zna presjeći loptu i krenuti u kontru. Samo što su sekunde još sporije, a i igralište se nešto izdužilo. Još uvijek bravurozno školjca makazama, ali je na našim glavama sve manje posla.

autor © D. Delić Dačo

O mojoj knjizi

Siki, Blaž i Domagoj su mi poslali slike sa šetnje derventskim korzom. Hvala! I napravite jedan krug i za mene.

,Derventskim korzom”, priče i poezija Damira Delića. F. Miloš:
"Knjiga o jednom vremenu za sva vremena, o jednoj generaciji za sve generacije. 
U svojim literarnim tvorevinama Damir Delić, gotovo fotografski, oslikava Derventu, njezine ljude, život, navike, dogadjaje…. iz svoga ,,dervetnskog vremena”. Knjiga vodi čitaoca u šetnju derventskim korzom, Rampom, Harmanom, Patkovačom….Nostalgija i ljubav, emocije koje dominiraju, autor dijeli sa svima onima koji su Derventu i uopšte život u BiH, decenijama prije nesretnog rata, imali tu sreću da dožive . I upravo to bogatstvo tadašnjeg derventskog života autor, iako ga je, kao i najveći broj sugrađana, prinudnim odlaskom iz svoga zavičaja pred razarajućom silom nacionalizma, fizički izgubio, nosi ga u sebi i ovom knjigom otima od zaborava. Nama, svojoj generaciji, koji povremeno navratimo u potrazi za ostacima naše Dervente, osvježava sjećanja dok novim generacijama ostavlja svjedočenje o svakodnevnom bitisanju čovjeka u vremenu u kojem je čovjek, kao prvo, bio samo čovjek". 

Povratak na derventsko korzo - N. Rašić:

"Danas mi je na kućnu adresu stigla draga pošiljka: dugo čekana knjiga "Derventskim korzom" našega sugrađanina Damira Delića! Stigla je s posvetom, prepuna nostalgije i sjećanja, divnih priča i pjesama, posvećenih likovima i gradu naše mladosti, Ukrini, Tekstilcu i RK Derventi, "Brazilcima" iz četvrtog kvarta, Korzu, "Rampi", Harmanu, Babinom Brdu..

Evo me, čitam u najbližem kafiću.. Nisam mogao čekati da stignem do stana..Da sada trebam nesto u mikrofon reći, stala bi mi "knedla" u grlu.. Hvala Grofe!.. Knjigu toplo preporučujem! Nagradite sebe, ostavite uspomenu svojoj djeci! Nemojte čekati ljeto.. brzo će "planuti"..

Iz zavičaja

Još poneka uspomena na ljetošnja druženja u gradu na Ukrini, na drage ljude i mjesta na kojima se rado srećemo.  

-->

Susret rukometnih veterana 2018. (II dio)

Ovoga ljeta odigrane su dvije utakmice rukometnih veterana Dervente i Bos. i Sl. Broda. Veterane RK Derventa predstavljali su: Pudić, P. Barišić, Islamović, Omanović, Janjušević, Husedžinović, Elezović, Samardžić, Osmanagić, M. Barišić, N. Zubčević, Kokić, Pala, Kljajić, Lupić,Todorić i Ađulović.

Svi su dobili priliku da pokažu svoje sportsko umijeće, bez povrijeđenih, rezultat je bio u drugom planu, bilo je i lijepih akcija... a iznad svega lijepo i nezaboravno druženje.

Rukometno igralište danas. Opština je predvidjela potpunu rekonstrukciju Partizanovog igrališta i izgradnju modernog sportskog centra na otvorenom.

Na derventskom nebu ugasila se jedna zvijezda. Otišao je naš Smajo. Ostaju divne uspomene na velikog čovjeka, prosvjetnog i sportskog radnika i zaljubljenika u svoj grad.

Susret nogometaša

Sportska druženja u gradu na Ukrini obilježio je susret majstora malog nogometa. Snagu su odmjerile ekipe "Ramonovo jato" (u plavim dresovima) i "Pavekove bebe", koju su činili nekadašnji igrači Tekstilca. U sudijskoj nadoknadi "Ramonovo jato" je bilo uspješnije za jedan gol, a treće poluvrijeme je odigrano u popularnom"Bumerangu".

Promocija knjiga Dnevnik sjećanja i Derventskim korzom (III dio)

Sa ovom serijom slika, vezanih za promociju knjiga Dnevnik sjećanja i Derventskim korzom, a dobivenih od prijatelja, još jednom da se zahvalim na prisustvu i pruženoj podršci.