Partizanovo igralište

Za ovo se igralište vežu fantastične biografije: prvog osvajača olimpijskog zlata u istoriji svjetskog rukometa i klupskog evropskog prvaka; momka sa zlatom oko vrata sa Svjetskog prvenstva u rukometu za juniore i seniore; ništa manje sjanjnijom broncom sa Olimpijade kojom se okitiše trojica nekadašnjih mladića čija je karijera ovdje počela; dvojice slavnih golmana što prije pet decenija osvojiše broncu na Svjetskom prvenstvu; nosioca zlata sa Mediteranskih igara; igrača koji postadoše prvaci Jugoslavije u rukometu i pobjednici kupa; selektora i trenera koji predvodiše reprezentacije na olimpijadama i svjetskim prvenstvima;  pa, perjanica velikih prvoligaških klubova u zemlji koja je tada bila jedna od najjačih na planeti u ovom sportu, a koji prve rukometne korake načiniše na šljaci i asfaltu ovog igrališta… sve do onih malih, velikih majstora lopte zbog kojih su tribine ove sportske arene uvijek bile krcate. Ma… i Google i Wikipedia zanijeme kada otipkaš : "Partizanovo igralište u Derventi"!

          

Fotografije iz albuma Fadila Pelesića

 

Kroz maglu ka suncu

Svio se nad nama velik oblak sivi
i čeka trenutak da nam spusti kiše.
Kao da smo stali svi na kamen krivi
usred pustog polja da nas vjetar briše.
 
Ovaj slikar samo crnom bojom boji
i mahnitim žarom slika svoje platno.
I dok prazan dan za danom se broji,
sve u nama škripi kao staro klatno.
 
Prijateljski susret sanjam, topli,
osmijeh drag na poznatom mi licu.
Onaj stisak ruke što dušu istopi,
pa razlije radost niz cijelu ulicu.
 
Vratiće se svjetlost u mrak ovog dana
i bićemo to mi, a ne naše sjene.
Mirisaće jutra opet na rukovanja
i krenuće život, jer mora da krene.

autor © Damir Delić

Susret rukometnih veterana

Zbog dobro poznate nam sanitarne situacije i poštujući mjere o zabrani masovnijih okupljanja, susret veterana RK Derventa planiran za ovo ljeto neće biti održan. Poslije 15 godina duge tradicije okupljanja, mali broj igrača je u mogućnosti da dođe u grad na Ukrini, a oni koji budu u prilici doći ljeto će provesti u druženju, bez sportskih aktivnosti. Naša tradicija polaganja cvijeća na vječna počivalista preminulih sportskih drugova biće održana.

Nismo mogli ispuniti zahtjeve koje je rukometni savez postavio: obavezno pranje ruku "safunom" ili alkoholnom otopinom nakon svakog dodavanja; nošenje gumenih rukavica za golmane, a koje se mijenjaju nakon svake odbrane. Poslije dvije istrčane kontre sa maskom, igrač ima pravo pri trećoj kontri spustiti masku do pola. Obavezna distanca između igrača u zoni je 2 metra. Sudija ne smije pišćat, već mora mahati zastavicom koju na poluvremenu mora zamjeniti drugom otkuhanom na 60 stepeni, a umjesto isključenja igrač ide u karantin; rezervnom igraču mora se izmjeriti temperatura prije nego što stupi na teren… a svakom iz publike biće "uzeta mjera onim maaalim štapićem za nos"... 

Iz Seadove Muzičke laboratorije

Neobično me je obradovao članak u Oslobođenju o moj prijatelju Seadu Mesiću. Naša saradnja na polju pjesme i muzike traje već dugi niz godina. Do sada je Sead uglazbio čak 44 moje pjesme. Njegov muzički laboratorij u Švedskoj ne miruje, pa mi se često javi i traži da napišem jednu ljubavnu. Želim mu puno uspjeha u njegovom muzičkom stvaralaštvu i nadam se da ćemo nastaviti našu uspješnu saradnju.

 

Naša saradnja je počela 2009. godine kada je Sead uglazbio moju pjesmu "Mojoj Derventi":

https://derventskim-korzom.blogspot.com/2009/09/bosna-moja-i-u-njoj-derventa.html  

 

Trag bivših vremena

Dok u daljini nebo Motajicu ljubi
i plavičasti sumrak lebdi iznad zgrada,
u mislima šetam ulicama znanim,
opija me miris bašta moga grada.

Žubori u srcu jedna draga rijeka,
puna mi je duša iscvalog behara,
pa dok duge zime šaraju mi kosu,
ljeta su u meni jača od zaborava.

Drven, stari most, uska stara pruga,
neka draga lica kojih više nema
i fabrički dimnjak izgubljen bez dima,
u srcu je mome trag bivših vremena.

Sad kad druge staze korake mi znaju,
drugi zraci bude moja jutra snena,
na pješčanom satu dok prosipa se vrijeme,
koferi su moji puni uspomena.

autor D. Damir

Sjećanja na derventski rukomet (II dopunjeno izdanje)

Iz štampe je izašlo drugo, dopunjeno izdanje moje knjige Sjećanja na derventski rukomet. Na 168 stranica nastojao sam zapisati sve što sam uspio pronaći o rukometu u mom gradu, upotpunjeno fotografijama i tabelama, te obogaćeno mojim pričama.

          Kako je sport imao posebno mjesto u životu našeg malog grada, a bio sam savremenik najvećih uspjeha derventskih rukometaša, sa zadovoljstvom sam se prihvatio zadaće da na internet stranicama na kojima su se okupljali Dervenćani zabilježim svoja sjećanja na derventski rukomet. Na ljetnim susretima u rodnom gradu, za izložbu knjiga, časopisa i drugih publikacija koje su vezane za Derventu i Dervenćane, prezentirao sam štampano izdanje tih mojih zabilješki. Pošto je moja sportska sehara ostala opustošena u proteklom ratu, godinama sam uz pomoć prijatelja iz sporta sakupljao rukometnu građu, pomažući se vlastitim sjećanjima, da bih zabilježio najvažnije događaje vezane za ovaj sport.

            Za sportske susrete rukometnih veterana 2010. godine štampao sam prvo izdanje ove knjige. Na promociji, održanoj u kafiću Vagabond, obećao sam okupljenim sportskim prijateljima da ću dopuniti ovo izdanje i pokušati da što vjerodostojnije predstavim razdoblje derventskog rukometa do 1992. godine, jer uz voljeni klub sam bio tokom dvije najuspješnije decenije otkako se ovaj sport igra u Derventi. Ako se izuzme period u kojem se igrala hazena, navršava se sedam decenija otkako se u našem gradu igraju veliki i mali rukomet.

            Ova knjiga predstavlja spoj dokumentarne građe i mojih sjećanja koji obuhvataju period još od vremena kada se u našem gradu igrala hazena, pa sve do zlatnih godina derventskog rukometa kroz takmičenje u saveznom rangu, zatim podataka vezanih za najpoznatije derventske rukometaše, reprezentativce i igrače koji su nastupali u prvoligaškim ekipama, o trenerima, podmlatku, članovima uprave i sudijama. Knjiga je upotpunjena i tabelama na kraju svake takmičarske sezone.

            U pričama o velikanima derventskog rukometa, posobno onih koji su se okitili olimpijskim i svjetskim medaljama, koristio sam i neke citate iz knjiga, sportskih i drugih časopisa u kojima su se pojavljivala imena derventskih rukometaša ili se pisalo o rukometu u našem gradu. Jedan dio knjige sadrži moja lična sjećanja o ljudima iz svijeta rukometa, događajima sa igrališta, pričama sa utakmica i gostovanja.

            Zahvaljujem se mojim sportskim prijateljima koji su mi pomagali da neka lijepa sjećanja ostanu zapisana, prije svega mom profesoru H. Jusufbegoviću, Živku, Mojiki, Conti, Šitki…

            Posebnu zahvalnost dugujem F. Pelesiću koji mi je ustupio slike iz svog bogatog sportskog albuma, kao i D. Hamziću, sportskom entuzijasti iz Prijedora, na pomoći u prikupljanju rukometne građe. Hvala i derventskom IMIC-u Zajedno, M. Sikiju Haurdiću i mojim veteranima RK Derventa, koji od 2005. godine njeguju tradiciju okupljanja u rodnom gradu i odigravanja revijalne utakmice. A prije svake utakmice ne zaboravimo da položimo cvijeće na vječna počivališta igrača i članova uprave koji više nisu među živim. I ova knjiga je jedan dug prema njihovom doprinosu za uspjehe kluba.

            Želja mi je da ovaj period do 1992. godine ostane zabilježen i zauzme mjesto koje mu pripada, jer bile su to nezaboravne godine u sredni koja je živjela za sport, a rukomet je bio najkvalitetniji i najpopularniji sport u gradu na Ukrini.  Nek’ se još dugo čuje:  „Ši, ši, Derventa!”.