Na livade i na polja
jesen sipa zlatnu boju,
na proplanku vjetar igra
neumornu igru svoju.
U mom kraju šljiva zrela
da je beru ruke sanja,
pod teretom roda svoga
još se samo zemlji klanja.
A na njivi zlatno klasje
zrno zrelo suncu nudi,
žetalačke pjesme nema,
da tišinu snenu budi.
Baš je tužna
jesen rana,
nema nas u rodnom kraju,
bar sjećanje nek nas vrati
našem dragom zavičaju.
Ispred kuće na meraji
i jabuka stara rudi,
čeka djecu da je beru,
slast jeseni da ponudi.
Ali samo magla svrati
da prekrije grožđa bobe,
kao plaštom
zaborava
u najdaljem kutku sobe.
autor © Damir Delić Dačo
Pjesma Jesen u mom kraju u izvedbi Seada Mešića:
Nema komentara:
Objavi komentar