Laku noć, Lipo harmanska

Volio sam juni kad cvat u krošnju ti niže

i septembar kad te u zlato obuče,

sad te više nema na starome mjestu,

a i ja sam davno otišao od kuće.

U čiju će krošnju sad vjetar da svrati,

da otkrije lišću slatku malu tajnu,

na koga će mjesec da prosipa srebro

i šapuće koju zvijezdu ljubi sjajnu.

U čija će njedra vrapčić da se skrije,

proganjan kišom i noću i danju,

a s proljeća kome da se vrate laste

i od pruća prave kućicu u granju.

I kome će sunce da daruje zrake,

vrelom ljetu ko će da prkosi hladom,

čijom će se rosom umivati zore

i mirisati juni nad usnulim gradom.

Mislio sam: nikad ti s Harmana nećeš,

da ćemo još mnoge tu ispiti noći,

da je čovjek sjenka, a ti da si vječna

i da vječni nikad ne sklapaju oči.

autor pjesme © Damir Delić Dačo