Sretna Nova 2020.

U ponoćnom času još jedna Nova kuca,

bez snijega i leda, bez svjetla stare lampe.

Na krilima mašte spuštam se opet

klizaljkom dugom od stare Bate do Rampe.

I plešu opet pahulje oko mene,

lomi se u svakoj svjetlost lampiona.

U srebrnom ruhu skrojenom od leda,

na ples će i Ukrina od Prala do Briona.

Na Harmanu lipa čeka nas i ponoć,

gole joj grane zvijezde sjajem okitiše.

I sretne su moje breze uz igralište

što na poljupce i kolače ova noć miriše.

Eh, nostalgijom plovim i vi ste uz mene

i sve naše Stare pripojiću ovoj.

Za sve meni drage ljude rasute po svijetu:

nek' vas sreća prati u godini Novoj.

Damir Delić