Ovogodišnje derventsko corona-ljeto proteklo je u običajenom druženju sa prijateljima, kupanju na Ukrini, jutarnjim ćaskanjima uz kafu, neodoljivim jelima iz omiljenih mi restorana, uz nezaobilaze Mehine bureke i bozu, kao i susretom sportaša.
Tužan početak. Prvi puta dolazim na kućni prag, a da me niko ne dočeka...
Jutarnja kafa i ćaskanja sa dragim ljudima, uobičajene teme: sport i Dervenćani.
Za mene ljeto u rodnom gradu počinje tek kada se nađem na Ukrini.
Slikam Sikijev portret, nemam na paleti toliko boja koliko ih ima na njegovom šeširu.
Gurmani će vjerovatno s pravom reći kako nema bureka do
sarajevskih. Samo Mehini bureci imaju nešto što drugi nemaju. Kad u Staroj
Rampi donesu pred tebe vruć burek, on nosi nezaboravni miris zavičaja i ako ti
se učini da se ono kao jufka podigla, to ustvari samo srce raste, raste...
Susret veterana Tekstilca
Harmanska
Nema komentara:
Objavi komentar