Priča iz Đonlagića čardaka

 

Ovaj mali vremeplov vratiće nas stotinjak godina unazad kao svjedočanstvo o jednom pitoresnom gradu, ljudima u njemu i običajima.

Jedna od uglednijih porodica tog vremena bila je porodica Đonlagić, poznati begovski rod iz Tešnja. Jednog od troje braće put je odveo do Dervente (Foča), gdje je bio šerijatski sudija. U pripovjeci "Zmaj od Bosne" J.E. Tomića zapisano je i da je Hadži-Ibro Đonlagić iz Dervente bio dobar znalac Huseina-kapetana i veliki protivnik sultanovih reformi.

Među Dervenćanima između dva svjetska rata posebno je bio poznat i ugledan Hamza Đonlagić, koji je u tadašnjoj ulici Prestolonasljednika Petra, kasnijoj Prvomajskoj, posjedovao trgovinu mješovitom robom, gostionu, apoteku i benzinsku pumpu, prema Bosanskom Brodu i pilanu, a samostan u Plehanu je podignut na zemlji koju su njegovi preci darovali kmetovima za gradnju crkve.

Hamza Đonlagić pred radnjom s motorom (slikano 1934. ili 1935. godine), dječak do njega je Mehmedalija Dali Đonlagić, koji je kasnije živio u Mariboru i bio rektor tamošnjeg univerziteta.

Dvije limuzine "Ford" na derventskim ulicama tridesetih godina prošlog stoljeća.

1939. godine vozio se i "Opel Super 6". Hvala Tariku, Hamzinom unuku, na ustupljenim fotografijama.

Članak iz "Jugoslavenske pošte" 1935. godine.

“Hamza Đonlagić - trgovina mješovitom robom i prodajom tehničke robe: radio aparata, bicikla, motorbicikla, kamiona i automobila. Uz radnju je postojala ručna benzinska pumpa. Vlasnik radnje je izdavao građanima bicikle. Trgovinu je vodila njegova sestra Paša. Uz radnju je bio "Mali Pariz" tipa motela. Hamza je bio odličan harmonikaš i često bi svojim prijateljima, uz mezu i piće, svirao sevdalinke. 

Postoji jedna anegdota iz veselih noći u Malom Parizu. Hamza bi često mezio i akšamlučio sa prijateljima. Društvu bi se često pridružio i komšija Šeremet i kad bi se počelo meziti, on bi navalio na mezu i skoro sve sam pojeo i tako pokvario ćejf ostalima. Dojadilo Hamzi i gostima, pa smisle jednu šalu. Hamza je svojoj posluzi rekao da ispeče čimbur za mezu, ali umjesto mesa da sitno isjeće čep od pluta i tako pripremi mezu za samog Šeremeta. Kad je doslo vrijeme za mezu, Hamza je reako Šeremetu da sam jede, jer on i njegovi gosti žele da uzivaju u akšamluku. Šeremet je pojeo čimbur i cijelu noć imao tegobe u stomaku. Kažu da od tada nije više okusio jelo koje je pripremljeno za mezu u ovom lokalu.

Hamza je svoje goste koji su se dobro napili prevozio autom kući i ostavljao ih pred kućom ili avlijskim vratima" (Odlomak iz knjige N. Alagića, "Derventa između dva svjetska rata").

Đonlagića čardak  (slika M. Suhaj)