A nekad... i mi smo bili vjesnici proljeća. Ona razbeharala krošnja voćke, što je nježnim cvijetom davala do znanja zimi da joj je vrijeme da pođe, šireći grane suncu koje nas je toplim pogledom milovalo s druge strane rijeke. Pod Babinim Brdom s proljeća će, opet, behar u krošnju voćke stare. A, behar naše mladosti ocvao je davno. Ima ga još samo u našoj kosi...
Nema komentara:
Objavi komentar