Jedan ljetni dan u Derventi...
Ranjena ptica
Nekad su mi oči tvoje
dva izvora sreće bila,
mislio sam da si sretna,
ti si samo tugu krila.
Odnijele te mašte snova
u zagrljaj novom svijetu,
živjela si kao ptica
nesputana u svome letu.
Nježna krila spržila ti
lažna svjetlost velegrada,
javili se jedne zore
nerazdvojini strah i nada.
Sad se vraćas da ti liječim
uplakane duše rane,
što ih nosiš oko srca
nanizane k’o đerdane.
Ljubav moju isprale su
krupne kapi hladne kiše,
na stazama mrtvo lišće
niti pamti, niti piše.
Ne osveta, kunem ti se,
već ljubavi nove plime
zaljubljeno srce moje,
sad šapuće njeno ime.
autor © Damir Delić Dačo
Predivna pijesma,vratme malo u mladost.
OdgovoriIzbrišiPoz.djecak sa Trna