Noć zove na ples
na proplanke pune rose,
zaboravi na trenutak
ove naše sijede kose.
Zaplešimo zagrljeni
ispod naše breze stare,
nedaj nikom i ničemu
uspomene da nam kvare.
Mladost davno otišla je
darivati druge ljude,
moja duša još se ne da,
još je sretna jutra bude.
U plavilu ljetne noći,
korak moj tvoj nek prati,
pred ljepotom tog trenutka,
zadivljen će mjesec stati.
Milion zvijezda s neba gleda
svjetlost što se u kosi plete,
lijepa mi budi i nježna noćas,
godine nek k vragu lete.
autor © Damir Delić Dačo
Pjesmu je obradio i otpjevao S. Mešić:
Nema komentara:
Objavi komentar