Na zelenoj i mirnoj površini rijeke, kao u ogledalu, vidim
svoje bezbrižno djetinjstvo i sretnu mladost, vidim prijatelje i draga lica … a
ta tiha rijeka, stoljećima izvajanom
stazom, tromo odlazi u pravcu Ilmana i
nestaje u zagrljaju vrba iznad kojih se uzdižu crveni krovovi čaršije na brijegu.
Nema komentara:
Objavi komentar