Kao sjene
hod niz vrbov brod,
iz žile tla, sa svoga dna
našla svoj put još prije nas
i iznijela
svoj bijel glas,
svoj bistar
zvuk, šapat i huk
i utkala se u sve što tu oko nas zri
i što na
dnu u nama vri,
u korak
spor i dubok san,
u krvi put,
u noć i dan,
pa toplom lukom,
pa dušom grada
nevidljiva a moćna vlada.
(Nasiha Kapidžić Hadžić)
Nema komentara:
Objavi komentar