Pjesma i osmjeh ukrasi i ove tople julske večeri ispunjavajući ih radošću zbog susreta sa onim koji se sreću gotovo svake godine u rodnom gradu, ali su posebno dirljivi susreti sa osobama sa kojima se nismo vidjeli već dugi niz godina.
.jpg)
Najljepše za kraj: susret nakon dvadeset godina sa Duškom, mojim najboljim školskim drugom sa kojim sam godinama dijelio istu klupu i školske zgode i nezgode. I kako Dule (inače, vjerni pratilac ovog bloga) voli reći: "kad Sava krene prema Brodu", ja, evo, Derventskim korzom spuštam se dole, da sretnemo se opet na Starim stazama i otrgnemo od zaborava još poneku sličicu, uspomenu na sretne školske dane i neka draga lica mladosti.
Nema komentara:
Objavi komentar