Na Ukrini jesen
Vratiće se jesen u krošnje stare lipe,
darovaće zlatom sve listove njene,
u zagrljaj će magla stisnuti nasipe,
Patkovaču, Zlatni i Brione snene.
Zadrhtaće vrbe pod naletom vjetra
i čamce na vodi umiti će kiše,
od bajra do bajra Ukrina će sjetna
tražiti nas tamo gdje mi nismo više.
Zadnje zrake sunca igraće na vodi
sipajući svjetlost ko da nižu nadu,
zaplakaće kruška što uzalud rodi,
nema one djece da plodove kradu.
A kada studen noći siđe do vrbaka,
zacviliće grane ko raštimane žice,
pitaće se bistre vode sa brzaka
što na sjever idu ptice im selice.
Na odlasku će ljeto pokupiti sve boje,
zaboraviti zrelo voće u krošnjama
i dalje će samo Ukrina po svome,
od Uzlomca do Save i našim venama.
© tekst napisao: Damir Delić Dačo
Hvala mom prijatelju Seadu Mešiću na trudu da uglazbi i otpjeva ovu moju pjesmu. Iako nije Dervenćanin, kao da Ukrina teče i njegovim venama ili ga podsjeća na zelenu rijeku iz njegovog kraja.
Nema komentara:
Objavi komentar