U našem
malom gradu, osim ako nismo kod kuće, rijetko bi nam zatrebao telefon, jer smo
svi znali gdje se možemo pronaći i ispričati. Ako je baš i bilo zapelo da se
neko nazove, prijavili bi se kod teta Grete u pošti i čekali da se oslobodi
prva kabina ili bi skoknuli do recepcije hotela.
„Mogul’ dobiti telefon?”, nestrpljivo
bi povikao, s ćoška recepcije, zajapureni brko. Legendarni recepcioner hotela,
mrtav-hladan, razastro bi Derventski list, ištekao telefon iz utičnice, omotao
šnjuru oko njega i poput spretnog trgovca umotao telefon u novinski papir.
Zatim bi ga ljubazno pružio nervoznom gostu i rekao : „Izvolite”.
Po običaju,
topla avgustovska predvečerja provodim u šetnji po kejovima rijeke La Meuse. Obavezno
svratim u najljepši gradski park, gdje predahnem na nekoj od klupa uz
Umjetničku galeriju. I tako, obično, posmatram mlade ljude posjedale po travi i
stepenicama. Uglavnom su u grupama, ali bez izuzetka, svi do jednog gledaju i
tipkaju u svoje ekrane. Oni što sjede ne igraju ni rauba ni anjca… već guglaju
nešto; čak i ono troje što džogiraju protrčaše
svako sa svojim ajfonom zakačenim za nadlakticu; drugih dvoje repriziraju
selfi, jer joj pramen kose nije bio na svom mjestu ili nije bila zadovoljna
kako je napućila usne…
Prije par
dana, u ovoj galeriji je postavljena izložba velikog i originalnog Salvadora
Dalija, a bio sam sretan da sam vidio dio njegovih originalnih djela. Čak sam i tu primjetio da se ljudi ne odvajaju
od svojih čarobnih i svjetlećih ekrana. Moram priznati da sam i sam podlegao
tom trendu i ovjekovječio ovu posjetu sa par fotki urađenih telefonom. Postavka
čuvenog Salvadorovog telefona u obliku jastoga nekako me podsjetila na onaj
stari Iskrin telefon, umotan u Derventski list na recepciji hotela Biser.
Dok sjedim na klupi, u ovo toplo veče, razmišljam o tome
da je i onaj Iskrin telefon, uz kojeg smo mi odrasli, baš kao i ovaj Dalijev,
za ovu mladu generaciju smartfona muzejski eksponat. Ali nije do nas, ne
starimo mi brzo, nego tehnologija galopira. A i ovi moderni telefoni su sve
pametniji, samo što im fali ono malo duše Iskrinog telefona.
autor teksta © D. Delić Dačo
Nema komentara:
Objavi komentar