Najslađa kafica… Desetak godina piskaranja: priče - crtice iz života moga grada, poezija… pa, od jesenas intenzivni rad na dotjerivanju tekstova… i eto, rodila se moja knjiga. Mom rodnom gradu s ljubavlju i nostalgijom. Hvala mojim Dervenćanima: Fadilu, Nikoli, Franji i Dušku na komentarima, a mojim prijateljima iz Liježa na podršci.
Čestitam Ti, dobri čovjeće, na obljetnici i na velikoj ljubavi koju imaš prema našoj čaršiji i izgubljenome dunjaluku! Čestitam Ti i na objavljenoj knjizi, koja zasigurno jeste samo 'kratak siže' onoga što si do sada objavljivao na blogu! Često čitam tvoje tekstove, a još češće me zadivi širina tema koje obuhvaćaš, dajući, makar i zadnji udisaj, davno prošlim vremenima, događajima, mjestima, sjećanjima, ljudima i veličinama. Ja sam, doduše, nešto mlađi od tebe, i tek sam 'počeo uživati' Derventu, no i to je bilo dovoljno da ću je se sjećati, do kraja života. Ostaje naravno, i neizbrisiva bol i tuga, za svim poginulima, i nevino nastradalim, njih se uvijek sjetim, kada se sjetim i Dervente, mnogi od njih su bili moji vršnjaci, prijatelji, poznanici, ..Od poslijeratne tuge, još više ih je preminulo, i zauvijek nestalo, izuzev nastavka života u našim sjećanjima. Ne znam da li Ti se čini, da smo svi nekako se pomirili sa našim sudbinama, dok Ti ostaješ na horizontu borbe protiv sadašnjosti, dajući dašak života 'memorandumu naših sjećanja'. Sada je već definitvno, da će Derventa ostati bez svojih sugrađana, iz sve tri nacije, odnosno iz jedne nacije dervenćana.. Pozdrav, živ nam bio, nastavi pisati i dolaziti u svoj/naš gradić...
OdgovoriIzbrišiHvala na lijepom komentaru. Jedno je sigurno: sve što ne bude zapisano, pada u zaborav. Ova moja knjiga je samo jedan kamičak u mozaiku kojeg već nekoliko godina, zajedno sa još nekim Dervenćanima, pokušavamo da složimo i sačuvamo od zaborava duh stare, dobre Dervente. Srdačan pozdrav!
OdgovoriIzbriši