Sretna Nova

U ladici spava čestitka mi davna,
godine joj mnoge ispijaše boje.
Srebrn mi se mjesec smiješi iznad grana,
tvojom rukom ime ispisano moje.

Budi se u meni zimskog jutra slika,

čak vidim i osmjeh na licu poštara.

Pred očima titra sjenka tvoga lika,

dok se zimsko nebo pahuljama šara.

Samo nema više one lijepe slutnje,

ni tajne, ni nade žutog sandučeta.

Od pregršti želja sad su jače šutnje,

ne piše se više, ni tako čestita.

Al' sandučić žuti još nosim u srcu

i uvijek će biti dio mojih snova.

U njemu ću naći i lane i pticu,

ispisano rukom: sretna godina Nova.

autor ©  Damir Delić