Iz
štampe je izašlo drugo, dopunjeno izdanje moje knjige Sjećanja na derventski
rukomet. Na 168 stranica nastojao sam zapisati sve što sam uspio pronaći o
rukometu u mom gradu, upotpunjeno fotografijama i tabelama, te obogaćeno mojim
pričama.
Kako je sport imao posebno mjesto
u životu našeg malog grada, a bio sam savremenik najvećih uspjeha derventskih
rukometaša, sa zadovoljstvom sam se prihvatio zadaće da na internet stranicama
na kojima su se okupljali Dervenćani zabilježim svoja sjećanja na derventski
rukomet. Na ljetnim susretima u rodnom gradu, za izložbu knjiga, časopisa i
drugih publikacija koje su vezane za Derventu i Dervenćane, prezentirao sam štampano
izdanje tih mojih zabilješki. Pošto je moja sportska sehara ostala opustošena u
proteklom ratu, godinama sam uz pomoć prijatelja iz sporta sakupljao rukometnu
građu, pomažući se vlastitim sjećanjima, da bih zabilježio najvažnije događaje
vezane za ovaj sport.
Za sportske susrete rukometnih veterana 2010. godine štampao
sam prvo izdanje ove knjige. Na promociji, održanoj u kafiću Vagabond, obećao
sam okupljenim sportskim prijateljima da ću dopuniti ovo izdanje i pokušati da što
vjerodostojnije predstavim razdoblje derventskog rukometa do 1992. godine, jer uz
voljeni klub sam bio tokom dvije najuspješnije decenije otkako se ovaj sport
igra u Derventi. Ako se izuzme period u kojem se igrala hazena, navršava se
sedam decenija otkako se u našem gradu igraju veliki i mali rukomet.
Ova knjiga predstavlja spoj dokumentarne građe i mojih
sjećanja koji obuhvataju period još od vremena kada se u našem gradu igrala
hazena, pa sve do zlatnih godina derventskog rukometa kroz takmičenje u
saveznom rangu, zatim podataka vezanih za najpoznatije derventske rukometaše, reprezentativce
i igrače koji su nastupali u prvoligaškim ekipama, o trenerima, podmlatku, članovima
uprave i sudijama. Knjiga je upotpunjena i tabelama na kraju svake takmičarske
sezone.
U pričama o velikanima derventskog rukometa, posobno onih
koji su se okitili olimpijskim i svjetskim medaljama, koristio sam i neke citate
iz knjiga, sportskih i drugih časopisa u kojima su se pojavljivala imena derventskih
rukometaša ili se pisalo o rukometu u našem gradu. Jedan dio knjige sadrži moja
lična sjećanja o ljudima iz svijeta rukometa, događajima sa igrališta, pričama
sa utakmica i gostovanja.
Zahvaljujem se mojim sportskim prijateljima koji su mi pomagali
da neka lijepa sjećanja ostanu zapisana, prije svega mom profesoru H.
Jusufbegoviću, Živku, Mojiki, Conti, Šitki…
Posebnu zahvalnost dugujem F. Pelesiću koji mi je
ustupio slike iz svog bogatog sportskog albuma, kao i D. Hamziću, sportskom
entuzijasti iz Prijedora, na pomoći u prikupljanju rukometne građe. Hvala i
derventskom IMIC-u Zajedno, M. Sikiju Haurdiću i mojim veteranima RK
Derventa, koji od 2005. godine njeguju tradiciju okupljanja u rodnom gradu i
odigravanja revijalne utakmice. A prije svake utakmice ne zaboravimo da
položimo cvijeće na vječna počivališta igrača i
članova uprave koji više nisu među živim. I ova knjiga je jedan dug prema
njihovom doprinosu za uspjehe kluba.
Želja mi je da ovaj period do 1992. godine ostane zabilježen
i zauzme mjesto koje mu pripada, jer bile su to nezaboravne godine u sredni
koja je živjela za sport, a rukomet je bio najkvalitetniji i najpopularniji
sport u gradu na Ukrini. Nek’ se još
dugo čuje: „Ši, ši, Derventa!”.
