Iz kofera snova

Odavno me nema  pod kapom tvog neba,
al' u duši čuvam sunčanu ti stranu
i srce mi kaže to što sam već znao:
pola je mene ostalo ispod lipe na Harmanu.
 
Samo stare lipe više tamo nema,
ne zlati joj se lišće, nit' se kiti cvijetom,
kad u kutku srca moga zamiriše,
zatreperi čežnjom i oboji mi juni sjetom.
 
Koferi su moji puni uspomena,
u njima su bašte i drage mi ulice,
pa kad juli okupa ih  suncem,
Ukrina mi suzom poteče niz lice.
 
Što godina više nižem u đerdanu,
što se više kose prekrivaju mrazom,
ja sve češće sanjam i sve češće
siđem onom starom stazom.
 
Ima me tu zimi kad grad se zabijeli
i u jesen koju magla donese u plastu,
u proljeće sam opet na Babinom Brdu,
a ljeto mi vrati Staklenik i baštu.

autor © Damir Delić Dačo

Otplovio je Barba

Zadrhtaće vrbe pod naletom vjetra

i čamce na vodi umiti će kiše,

od bajra do bajra Ukrina će sjetna

tražiti te tamo gdje ti nisi više...

                                                           (D. Damir)

Hvala ti za sve, Barba, u ime svih nas koji smo imali „specijalni popust za zaljubljene”, za koje si govorio: „Uzmu vožnju, ali u oblacima su, k'o mladost. Njihov sat traje 120 minuta najmanje. U oblacima su, oni ne znaju ni koliko su ostali. Ali, šta ćeš...”

autor teksta i fotografija © Damir Delić Dačo

Iz bašte Staklenika

 

A našem novinaru Fadilu Pelesiću, hvala na brojnim slikama, video zapisima i neizmjernom trudu i entuzijazmu koji je vrijedan svakog divljenja. Malo se koji grad može pohvaliti tako lijepom riznicom fotografija. One nas vraćaju u neka sretna vremena. Nastoje da otrgnu od zaborava mnoge drage osobe čija lica već decenijama nismo vidjeli, a od kojih, nažalost, mnogi nisu više u životu. Žiivjet će sve dok ima ovakvih uspomena. Slike kazuju i da je to bio grad dobrih i uglednih ljudi, privrednika, umjetnika, sportaša… ali i manje poznatih, ali vrijednih ljudi, koji su u njemu živjeli i svi skupa činili da se Derventa razvija i bude grad u pravom smislu riječi, sa naprednom okolinom koja je krasila ovaj biser Bosanske Posavine.

Đorđin Bajr

 

Đorđin Bajr, mogla bi se knjiga o njemu napisati. Nije dobio ime po rutavom Đorđu iz Zagreba, već po Đorđi koji je sa suprugom Jovankom živio blizu međe koja se ispriječila na putu ka Keminom Vrbaku. U trošnom kućerku pored lipe, odrasla su i Đorđina unučad Šemso i Fatima. Na bajru se kupao cijeli Caparik, ali su dolazili i ljudi iz čaršije. Ukrina je tu bila duboka oko 4 metra. Nažalost, nekima je tu i odnijela život. Na Đorđinom Bajru organizovana je čak i olimpijada, skokovi, plivanje, glavara… a u Keminom Vrbaku je posebno bilo lijepo za prvomajske praznike kada su bile postavljene tezge, šatori, pekli se janjci, sa brzaka se u džezvi uzimala voda u za kafu… Bila su to derventska vremena iz bajke. Po Kemi "velikom" (Riskinom ocu) se zvao vrbak, Kemal Babić Caparik je bio najbolji ronilac svih vremena na Đorđinom Bajru, a onaj treći Kemo bi zapjevao: "Kad bi barem moglo vrijeme da se vrati, ako ne svi dani, barem neki sati"…

Za pravu sliku potrebne su ne samo zlatne ruke, nego i duša koja zlatom slika (autor Ako, dovoljno za one koji ga znaju). Boje ljubavi i čežnje. I drugi su slikali i rijeke i vode, ali je samo je na ovoj slici "voda ko mljeko".

Partizanovo igralište

Za ovo se igralište vežu fantastične biografije: prvog osvajača olimpijskog zlata u istoriji svjetskog rukometa i klupskog evropskog prvaka; momka sa zlatom oko vrata sa Svjetskog prvenstva u rukometu za juniore i seniore; ništa manje sjanjnijom broncom sa Olimpijade kojom se okitiše trojica nekadašnjih mladića čija je karijera ovdje počela; dvojice slavnih golmana što prije pet decenija osvojiše broncu na Svjetskom prvenstvu; nosioca zlata sa Mediteranskih igara; igrača koji postadoše prvaci Jugoslavije u rukometu i pobjednici kupa; selektora i trenera koji predvodiše reprezentacije na olimpijadama i svjetskim prvenstvima;  pa, perjanica velikih prvoligaških klubova u zemlji koja je tada bila jedna od najjačih na planeti u ovom sportu, a koji prve rukometne korake načiniše na šljaci i asfaltu ovog igrališta… sve do onih malih, velikih majstora lopte zbog kojih su tribine ove sportske arene uvijek bile krcate. Ma… i Google i Wikipedia zanijeme kada otipkaš : "Partizanovo igralište u Derventi"!

          

Fotografije iz albuma Fadila Pelesića