Korak po korak... godina po godina

KORAK PO KORAK

Korak po korak,

niz ulicu praznu

korakom odzvanja noć.

Korak po korak,

niz ulicu praznu

korača čovjek sam.

U čeljusti noći,

bez znaka života,

šuti usnuli grad.

Korak po korak,

niz ulicu praznu

grli ga gusti mrak.

Na uglu kunja

svjetiljka stara,

svjetlost joj ispija mrak.

Sve nijemo šuti,

u tamnoj noći

tišina krije strah.

Al’ korak po korak,

u inat tami,

zvoni života znak.

Leluja svjetlost

u tamnoj sjenci,

na jutro miriše zrak.

autor © Damir Delić Dačo