Kada ljeti svratim u rodni grad, mogu reci da sam zvanicno stigao onog momenta kada sam se sreo sa Salihom Palom. I uvijek je to prijatni dozivljaj, jer on se obraduje svakom susretu sa svojim sugradjanima koji su razbacani po bijelom svijetu, uvijek je pri ruci da pruzi neku uslugu ili ponudi korisnu informaciju. Kad treba poigrati lopte, zapjevati uz gitaru, ubaciti “nesto u kljun” pod hladovinom ukrinskih vrba, sjediti do kasno i ugodno caskati pod harmanskom lipom... Salih je uvijek prvi.
Ljetnja okupljanja rukometasa, uz muziku i sjecanja na lijepe dane derventskog rukometa, ne mogu proci bez “malog Pale”. To je ujedno prilika da mu produzimo, na jos jednu godinu, mandat Visokog predstavnika za raseljene Dervencane (svaki put namjerno produzavano na godinu dana, a ne duze - da se ne bi opustio).
Na jutarnjoj kafi, Salih prima poruke i pozive sa svih strana … tako da, od « dezurnog iz sluzbe Harman 988 », iz prve ruke saznajemo kada ko dolazi u Derventu, koliko ostaje u gradu na Ukrini, pa do toga je li guzva u Brodu na granicnom prijelazu, prijeti li bruceloza i derventskim jancima…. i sve do najkonretnijih informacija : Babicin sutra popodne slijece na Pleso, Mutap je vec u Sloveniji sa prosjecnom potrosnjom goriva od 5,7 litara, Sejo zavrsava s cevapima kod Puhe u Puli i krece za Derventu, Britva u Velikoj trazi ko ga moze prebaciti do Dervente ….
Uvijek medju prvim kupacima na Ukrini: stize mali motorin...i atom-mrav.
Za pravu atmosferu, animacije i dobre vibracije…on je uvijek tu.
Popodnevna sijesta na pijesku Patkovace… i ne dirajte lava dok spava. Otvori nakratko jedno oko samo kada neko od raje nesto dobaci, kao npr. ono da kad Salih staje na vagu, onda na njoj pise: “Jedan po jedan, molim!” .
A na plazi, ne igra se, kao nekad, « glavare », „eberecke“, „cize-blize“…, ali je zato jedna ekipa (Babicin, Mirce, Salih) igrala „truhle kobile“…
Izgleda da ovdje Salih nije jedini « sidras », pa splav ne moze ni makac.
Na jednoj od jutarnjih prozivki, neko donese vijest da Nucu boli prepona i da ne moze vise da radi na mjesalici. Dok jedni govore « pa, ne ubacuje valjda volejom u mjesalicu », Salih okuplja ekipu sa « arbeitsamt »-a koja odmah nudi svoje usluge. Ipak, gazda Nusret je od cijele ekipe, zadrzao jedino Sabita.
Salih je i glavni organizator susreta derventskih rukometnih veterana. Na terenu izgara, trci, bori se “na crti”, a sjecam se kada se prvi puta igrala utakmica, prilikom jedne akcije oko penala, neko iz publike povika na mene sudiju: “Daco, sviraj… ubise dijete”.
Salih je bio i najprijatnije iznenadjenje susreta Dervencana u Holandiji. Za ovu sliku je interesantno reci da postoje samo dvije ovakve kosulje (3XXL), jedna u Danskoj, a druga u Derventi, a slucaj je htio da se oba primjerka potrefe bas na susretu u Holandiji.
Pred ponoc, nose se kifle (“argeta” i spice) i pravac pod harmansku lipu, do sitnih sati.
Ipak, najvise se obradujem caskanjima o rukometu, kao npr. ovom kada sam bio u drustvu sa rukometnim trenerima. A ako zelite saznati kada cu ovoga ljeta u Derventu, necu vam reci. Nazovite… "Harman 988".
Nema komentara:
Objavi komentar