Zlatne godine derventskog rukometa

Takmičarske 1975/76. godine RK Derventa postaje prvi sportski kolektiv iz našeg grada koji je zaigrao u saveznom rangu takmičenja. Jednu od tadašnje četiri skupine druge savezne rukometne lige sačinjavele su ekipe sa područja BiH i južne Hrvatske. Prva drugoligaška utakmica koja je odigrana u Derventi, na Stadionu malih sportova (nekadašnje Partizanovo igralište) pred više od 2.000 gledalaca, bila je 8. septembra 1975. protiv Bagata iz Zadra kada su derventski rukometaši slavili ubjedljivu pobjedu od 38:28 (19:17). Favoriti u zapadnoj skupini bili su mostarski Velež i sarajevska Bosna, koji su vodili neizvjesnu trku za prvaka. Zahvaljujući boljoj gol razlici mostarski klub je završio na čelnoj poziciji i stekao pravo da igra kvalifikacije za ulazak u Prvu saveznu ligu. Derventi je, zbog slabije gol-razlike, izmaklo treće mjesto, a koje je pripalo Radničkom iz Goražda, dok je dobojska Sloga imala bod manje od Dervente. Ligu su napustili Mladost iz Banja Luke i Bagat iz Zadra.

Za ovaj veoma uspješan start u saveznoj ligi zasluge pripadaju igračima koji su tada bili najmlađa drugoligaška ekipa: Nakić, Slijepčević, Ž. Kokić, Pipić, G. Kokić, Čečavac, Lozert, Tuzlić, Bandić, S. Mijatović, Tuzlić, Vojnović, Haurdić, Lupić, Husedžinović, Dokić, Delić, Nujić, T. Mijatović, Memić, Halilović i Elezović. 

Na osnovu sjećanja, uspio sam napraviti grb RK Derventa iz vremena kada se klub takmičio u saveznom rangu. Grb je bio u obliku stare derventske tvrđave sa slovom "D" u sredini u kojem se nalazila ruka koja drži loptu. Klub je imao i svoje zastavice sa istim izgledom.

I narednu sezonu derventski drugoligaš odigrao je uspješno i nalazio se u gornjem dijelu drugoligaške ljestvice. Poslije 22 odigrana kola Derventa je zavšila na petom mjestu, iza veoma dobrih ekipa Radničkog, Bosne, Viteksa (predhodne sezone takmičio se u I ligi) i Mehanike.

Jednako dobre igre klub je nastavio pružati i u svojoj trećoj drugoligaškoj sezoni. Prvak je ponovo bio Radnički (i opet neuspješan u kvalifikacijama za I ligu), a Derventa je okončala na 6. poziciji, u dosta ujednačenom takmičenju. Ispred su još bile ekipe Viteksa, Sloge, Čelika i Mehanike. U odnosu na predhodne dvije sezone igrački kadar se podmlađuje, šansu dobivaju juniori: Memić (koji mijenja Čečavca nakon odlaska u Borac), Elezović, Sirovina i Ravlić, zatim Pudić i Jegić (koji će poslije igrati za drugoligaše Slavoniju DI i Rovinj), a kao pojačanje iz prvoligaša Borca nastupio je Alijagić.  

Sezona 1978/79. ostaće zabilježena kao jedna od najuspješnijih sezona RK Derventa. Uprava derventskog drugoligaša imala je aspiracije za prvo mjesto. Ekipa se pojačava povratnicima, golmanom Boškovićem i bekom Živanićem, a klubu pristupaju Kajasa iz Zenice, Rubil iz Premiuma i Janjušević iz Sloge. Ekipa pod vođstvom trenera Jusufbegovića, na kraju dosta neizvjesnog prvenstva, zauzima treću poziciju sa 4 boda zaostatka iza Mehanike i 2 boda manje od Viteksa.

U sezoni 1979/80. dolazi do ponovne reorganizacije takmičenja, a pošto je Derventa bila plasirana među pet najboljih ekipa iz BiH u Drugoj ligi - zapad (zajedno sa Viteksom, Radničkim, Slogom, Slobodom, te Iskrom, koja ulazi kao najbolja iz Republičke lige) i sa još šest ekipa iz Vojvodine formira se Međurepublička liga BiH-Vojvodina. Ekipa je pojačana sa Anušićem koji je nekada igrao u banjalučkim klubovima Borac i Mladost.

Ligi se od 1980/81. godine vraća naziv Druga liga – zapad, a sačinjavalo je po šest klubova iz BiH i Vojvodine. Bio je to drugi rang takmičenja, a postojale su četiri druge savezne lige. Već tada je bilo poznato da će se od naredne sezone formirati dvije „Prve B savezne lige”, pa je bilo veoma bitno ostvariti dobar plasman. Liga je bila dosta kvalitetna i interesantna, a vodeći klubovi su bili Proleter, Potisje, Bosnamontaža (za koju je branio i bio trener naš Arslanagić), Jugović, Viteks, a naš klub šampionat okončava na šestoj poziciji. Među Dervenćane se vraća Borčev reprezentativac Čečavac, iz Bos. Broda kao pojačanje stiže Baranja, a boje derventskog kluba su još branili: Bošković, Slijepčević, Kokić, Lupić, Huseinović, Sirovina, Ravlić, Pipić, Kajasa, S. Mijatović, Z. Memić, Kantardžić, Nakić, Elezović i Cakić.

RK Derventa 1979/80. godine: Jegić, Živanić, Pipić, Delić, Rubil, Kajasa, Elezović, Slijepčević, Memić, T. Mijatović, Z. Kokić i Lupić.

Zahvaljujući plasmanu na kraju sezone gdje su se Dervenćani našli među prvih šest ekipa, novom reorganizacijom takmičenja u sezoni 1981/82. godina dolazi do spajanja sjeverne i zapadne skupine druge lige i formira se Prva „B” savezna rukometna liga od klubova iz BiH, Hrvatske, Slovenije i Vojvodine. To je bila liga drugog ranga takmičenja iz koje je prvak ulazio direktno u Prvu saveznu ligu. Zbog nedostatke sportske dvorane, Dervenćani su utakmice kao domaćini igrali u Domu Sportova u Bosanskom Brodu. Tih 25 kilometara nisu nikada predstavljali prepreku našim rukometašima koji su putovali u susjedni grad na treninge i utakmice, a vjerni navijači su redovno organizovali karavan auta za odlazak na prvenstvene mečeve. U veoma jakoj konkurenciji, u ligi u kojoj su nastupali i nekadašnji prvoligaši, RK Derventa osvaja odličnu, petu poziciju. Prvak je bio Partizan iz Bjelovara, slijede: Potisje, Aero-Celje i Borac iz Zagreba, a iza Dervente su ostale ekipe Zameta, Bosnamontaže, Viteksa, Jugovića, Mehanike, te Apatin i Rovinj koji napuštaju ovu ligu.

Te sezone vrijedan uspjeh derventski rukometaši su postigli stigavši i do finala Kupa BiH gdje su poraženi od ekipe Viteksa 28:25.

Derventske rukometaše tada je trenirao Abas Arslanagić, a u stručnom štabu je bio i prof. Jusufbegović. Iz Slavonije DI su kao pojačanje stigli Pavičić, Grgić i Mlinar, a u sastavu ekipe su bili i nekadasnji banjalučki rukometaši Jelić i Alijagić, te Kajasa, Čečavac, S. Mijatović, Bošković, braća Lupić, Ž. Kokić, T. Mijatović, Elezović, Beganović, Kljajić, Stanojević, Samardžić i ostali.

Naredne sezone u Prvoj B ligi Dervenćani veoma loše igraju prvi dio prvenstva i pauzu dočekuju na pretposljednjem mjestu sa samo 6 osvojenih bodova, koliko je imala i posljednja ekipa. Ipak, rezultati su osjetno popravljeni u nastavku prvenstva i igrači Dervente okončavaju takmičenje na 9. poziciji, od petoplasirane ekipe dijelia su ih samo dva poena, a od prvaka Aero-Celja čak 15. poena.

Na kraju sezone 1983/84. klub završava na pretposljednjem mjestu i oprašta se od takmičenja u Drugoj saveznoj ligi – sjever (tada se, ponovo, liga zvala „Druga”). Neočekivano slab plasman ekipe koju su predvodili iskusni: Pipić, Čečavac, Bošković, Lupić, Pavičić, Kajasa, Memić, Mijatović, Ž. Kokić, uz povratnike iz prve lige Delića (igrao drugi dio prvenstva) i G. Kokića, te mlađi igrači:  Kljajić, Beganović i Kantardžić. Samo jedna pobjeda više u prvenstvu mogla je Dervenćane ostaviti u drugoligaškom društvu.

Te sezone klub je dospio do polufinala kupa BiH gdje je poražen od Borca BL rezultatom 33 :24.

Po napuštanju drugoligaškog društva klub će se u narednim sezonama takmičiti u Međurepubličkoj ligi BiH-Vojvodina, koja je tada bila treći rang takmičenja na nivou Jugoslavije.  Ambicije derventskih rukometaša su bile zauzimanje prvog mjesta i povratak u Drugu ligu, a u prvoj sezoni po ispadanju ispriječila im se ekipa Veleža, koja je na kraju takmičenja bila bolja od Dervente za 4 poena. Interesantno je spomenuti da su klubovi iz BiH bili vodeći.

Vrijedi istaći da je 1985. godine RK Derventa u 1/8 finala Kupa Jugoslavije poražen od prvoligaša Železničara iz Niša sa 25:32.

Druge po redu sezone u međurepubličkoj ligi takmičenje je bilo dosta izjednačeno, pa derventski klub zauzima 6. mjesto (ali samo 2 boda manje od trećeplasiranog na tabeli).

Naredne 1986/87. godine RK Derventa je deveta, a sa samo 2 boda više mogla je biti četvrta ekipa na tabeli.

I godinu dana poslije Derventa ostaje deveta u prvenstvu, koje je u mnogo čemu bilo repriza predhodnog. Ekipa je dosta podmlađena, a okosnicu tima su činili: Elezović, R. Lupić, Kljajić, Samardžić, Z. Lupić, Ahmetović, Beganović, Sirovina, Kokić, Čečavac, Čačić i Živković (pojačanja iz Doboja), Ramadanović, Huseinović, S. Mijatović, Nakić, Jegić, Pala, Milovanović, Seferović, Suljkić, N. Delić, Nović, Čečavac, Gros i Tomas.

U sezoni 1989/90. godine dolazi do, ko zna koje, reorganizacije takmičenja i ukidanja međurepubličkih liga. Derventa je, nakon dugog niza godina, ponovo igrala u Jedinstvenoj republičkoj ligi BiH od 12 klubova, koja je tada bila treći rang takmičenja. Bosnamontaža i Derventa su bili najozbiljniji kandidati za naslov prvaka. Prijedorčani prvi dio prvenstva bježe bod ispred Dervente, a poziciju lidera zadržavaju i na kraju prvenstva, dok na drugoj poziciji Dervenćane zamjenjuje Radnički iz Goražda.

Rukometni savez Jugoslavije u sezoni 1990/91. ponovo formira četiri druge savezne lige i Dervenćani ulaze u sastav sjeverne skupine II lige sa klubovima iz sjeverne Bosne (Bosnamontaža, Derventa i Sloboda), Vojvodine i sjeverne Srbije. Prvak je uvjerljivo bio beogradski Partizan, dok Derventa osvaja 9. mjesto (a još jednom su je samo 2 boda dijelila od 4 mjesta).

Nakon završetka ove sezone Hrvatska i Slovenija se osamostaljuju i napuštaju takmičenja na nivou Jugoslavije. Derventa i dalje ostaje u Drugoj ligi – sjever. U sezoni 1991/92. prvenstvo je prekinuto početkom aprila. Sportske dvorane su opustjele, takmičenje je prekinuto ratnim zbivanjima. Te sezone u četvrt-finalu kupa BiH Derventa je eliminisana od Bosnamontaže 28:26.

Tu posljednju, predratnu generaciju derventskih rukometaša, koju su trenirali nekadašnji golman Bošković i bek Dokić, činili su: Elezović, Ramadanović, Ćurlik, Ahmetović, Kljajić, Samardžić, Živković, Mujanić, Huseinović, R. Lupić, Halilović, Suljkić, Đurić, N. Delić, Antić, Barišić, Talić, Osmanagić, Andelija, Pala, Lazarević, Nović, Kantardžić, Pudić, F. Jusufbegović, Mašić, Tarabar, Ađulović, Bodrožić, Mikerević, Čegar, Tomas i drugi.

Uvijek pune tribine rukometnog stadiona i sportske dvorane pratile su derventsku ekipu svih ovih godina, a publika je uživala u utakmicama koje se ne zaboravljaju, kao i u vještinama derventskih rukometaša kojih se i danas mnogi sjećaju. Iz novinskih izvještaja primjetno je da su utakmice derventskog kluba bile među najposjećenjijim u ligama u kojima se naš klub takmičio. Malo koji klub se mogao pohvaliti simpatizerima koji su ih pratili i na gostovanjima.

Za sve ove nezaboravne godine velike zasluge pripadaju i rukometnim učiteljima koji su vodili derventski rukomet kroz natjecanja u saveznom rangu: prof. Husein Jusufbegović, Bogdan Vojnović, Josip Glavaš, Midhat Pipić sa teh. rukovodiocem Bogdanom Đurovićem, prof. Abas Arslanagić, Drago Glavaš, prof. Franjo Tomac (došao iz Sl. Broda), Duško Bošković i Zoran Dokić.