Podmladak RK Derventa

Kao rijetko koji klub, RK Derventa se mogao pohvaliti svojom školom rukometa, koja je bila pravi rasadnik talenata i iz koje je prva ekipa popunjavala svoje redove.  Da bi mladi igrači stekli potrebno iskustvo, podmladak kluba je bio uključen u redovan sistem takmičenja: među seniorskim ekipama u ligi Sjeveroistočne Bosne ili u regionalnoj juniorskoj ligi.

Posebno je bila kvalitetna ekipa Dervente II koju je, u prvoj polovini sedamdesetih, vodio trener Josip Glavaš. Ekipa se takmičila u Zonskoj ligi sjeveroistočne Bosne. Sačinjavali su je mladi igrači, iako su ligu činile ekipe sastavljene od seniorskih i iskusnih rukometaša. Na „vrućim terenima” Modriče, Teslića, Banovića, Brčkog... mladi igrači sticali su svoja prva igračka iskustva. Dervenćani su bili prihvaćani sa oduševljenjem i respektom na gostovanjima, jer su demonstrirali lijep i moderan rukomet. Bila je to generacija Halilovića, Slijepčevića, Pudića, Mijatovića, Delića, Memića, Elezovića, Nujića, Bodića, Gadže, Pantića i drugih.

Klub je svake godine slao svoju pionirsku i juniorsku selekciju na regionalno i republičko takmičenje. Najveći uspjeh derventskog podmlatka zabilježen je u januaru 1981. godine kada su derventski juniori učestvovali na saveznom juniorskom prvenstvu u Skoplju, zajedno sa ekipama: domaćina Vardara, Crvenke, Aero Celja, Železničara iz Niša, Kolinske-Slovan iz Ljubljane, Božura iz Gnjilana i Lovćena iz Cetinja. Dervenćanima je pripalo sedmo, pretposljednje mjesto. Derventske juniore vodili su trener Drago Glavaš i tehniko Đurović, a ekipa je igrala u sastavu: Kantardžić, Beganović, Delić, Ravlić, Sirovina, Cakić (proglašen najboljim golmanom turnira), Kljajić, Jerković, Memić, Huseinović, Halilović i Tomas.

Pod pokroviteljstvom derventske SOFK-e, sredinom sedamdesetih godina, bila je pokrenuta i škola rukometa koju je pohađalo 75 polaznika.

Rukomet je bio jako popularan i na Malim olimpijskim igrama, naročito među osnovcima. Nezaboravni su bili dueli muških ekipa „Tesle” i „Čelara”, neizvjesni, uz veliko bodrenje drugova iz školskih klupa. U ženskoj konkurenciji posebno su bili interesantni dueli učenica iz  Žeravca i Modrana. Za veliki trud u popularisanju rukometa među osnovcima, naročito osamdesetih godina,  treba istaći imena Rate Dodiga i Ivana Leke, te prvog čovjeka derventske SOFK-e, Pave Bandića.

Pošto sam i sam pripadao podmlatku RK Derventa, u mojoj sportskoj sehari sačuvane su uspomene na neka od tih takmičenja,  a naročito pamtim dva.

Prvo,  19. juna 1977. godine kada se u Doboju natjecalo sedam ekipa na republičkom prvenstvu za pionire. Učestvovali su mladi rukometaši Krivaje iz Zavidovića, Viteksa iz Visokog, Sloge iz Doboja, Mladosti iz Banja Luke, Radničkog iz Goražda i Dervente. Dervenćani su imali dosta uspjeha i zauzeli su drugo mjesto pošto su u finalu poraženi od Viteksa rezultatom 15:12. Do finala su došli pobjedama nad ekipama Krivaje i Sloge, identičnim rezultatom 16:11. Nesnosna vrućina i igranje utakmica po najvećoj zeži spriječili su pionire svih ekipa da pokažu ono što su u svojim školama naučili. Ekipu Dervente je predvodio trener Pipić, a igrali su: Delić, Kljajić, Sirovina, Omanović, Ravlić, Cakić, Huseinović, Kantardžić, Bodulović, Popović i Havić.

Drugo, 14. juna 1980. godine kada su juniori RK Derventa, zajedno sa ekipama Mladosti iz Bos. Broda, Sloge iz Doboja i Krivaje iz Zavidovića, učestvovali su na kvalifikacionom međuopštinskom rukometnom turniru u Doboju, koji je organizovan u okviru juniorskog prvenstva BiH. Mladi derventski rukometaši, koje je preuzeo Drago Glavaš, na ovom veoma jakom turniru izborili su drugo mjesto i na taj način obezbjedili pravo učešća na finalnom turniru za juniorskog prvaka BiH.

U prvom susretu sa ekipom Mladosti mladi derventski rukometaši izborili su pobjedu rezultatom 14:4. Nakon toga očekivao ih je susret sa prvakom iz predhodne godine, Slogom iz Doboja. Nakon vrlo dobre igre, Dervenćani su izborili još jednu vrijednu pobjedu vrlo visokim rezultatom 15:6. Umorni od predhodna dva susreta, juniori Dervente nisu mogli da se ozbiljnije suprostave veoma dobroj ekipi Krivaje, pa su treći susret izgubili rezultatom 19:9. I pored ovog poraza, nade derventskog rukometa stekle su pravo da učestvuju na finalnom turniru.

Dervenske mlade rukometaše trenirali su i na njih prenosili svoja igračka iskustva, nekadašnji igrači: Josip Glavaš, Edo Bahtijarević, Midhat Pipić, Rato Dodig, Besim Sinanović, Drago Glavaš, Suad Slijepčević, Živko Kokić, Mojika Pesah, Mensur Bakalbašić, Duško Bošković i drugi.

Tokom dugog niza djelovanja i postojanja, čitava jedna plejada mladih i talentovanih momaka prodefilovala je kroz podmladak rukometnog kluba i bilo bi jako teško sjetiti se svih imena, ali ću bar pokušati, po sjećanju, da nabrojim neke od njih: Mario Gadža, Vladimir Lazić, Denis Bodić, Vlado Lovrić, Darko Pantić, Šabo Mustafić, Perica Jerković, Emir Cakić, Ivica Soldo, Dražen Jerković, Hilmija Memić, Zoran Sirovina, Goran Kantardžić, Mića Sedlić, Selver Omanović, Damir Delić, Zoran Bodulović, Zdravko Popović, Mehmed Bašić, Antonio Samardžić, Nusret Hadžić, Mirza Havić, Zlatko Ereš, Vanja i Slaven Pudić, Zdravko Čečavac, Osman Osmanagić, Vanja Dujaković, Vlado Mačak, Edin Ajkić, Izet Elezović, Samir Avdagić, Dario Đulbić, Alen Talić, Nedžad Zubčević, Predrag Krpo, Zemir Osmandžiković, Damir Hasičić, Sanjin Pipić, Denis Avdičević, Zoran Sekulić, Boris Perić, Jasko Ramadanović, Elvir Avdagić,  Andrej Simić, Damir Ališahović, Miro Barišić, Amer Mrkaljević, Igor Maras, Vjeko Kuzmanović, Mario Opačak…

Nekoliko sličica iz moje rukometne sehare:

Profesor Huso me pozvao da se priključim pripremama derventskih rukometaša na Babinom Brdu, 1981. godine i obećao da ću biti najspremniji rukometni sudija. Da se nije šalio, govori i ova slika sa jednog od treninga: Nakić, S.Mijatović, Grgić, Mlinar, D.Delić, Bošković, Samardžić, Alijagić, Kajasa, Halilović i trener Jusufbegović.

U februaru 1985.godine, rukometaši su proveli pripreme u istarskog gradiću Umagu, u čije je redove tada prešao i moj brat Edo (trener ekipe je bio Červar). Slika i novinski članak sa jedne od pripreminih utakmica sa ekipom Istraturista koju sam ja sudio.

Sa juniorskog prvenstva za rukometaše 1986.godine, u kojem su u finalu igrali Sloga iz Doboja i Borac BL (17:18), a ovu veoma kvalitetnu i zanimljivu utakmicu uspješno smo odsudili Zlatko Ereš i ja. Za ovu priliku, RK Derventa je Zlatku i meni, kao predstavnicima derventskog rukometa, poklonila sportsku opremu.