Kad padne lišće na naše stare staze
i tragove stopa isperu nam kiše,
kad magle zagrle sjećanja
i pomisliš da ništa nije isto više.
Kroz prozor tvoj s sunčevim zrakom,
s oblakom bijelim što nebom plovi,
u ljetnoj noći skrivena mrakom
pjesma će ti reći da te srce voli.
I da ono nije izbrisalo ljubav,
sva sjećanja da je kitilo beharom,
pamtilo ti kose meke kao svila
i ljubilo te dušo uvijek istim žarom.
Pa kad ti tuga zakuca na vrata,
ti zaplovi maštom i oči zatvori,
čekaću te opet kraj kestena starog
kom imena naša urezasmo u kori.
Pjesmu napisao © D. Delić Dačo
Nema komentara:
Objavi komentar