Pjesmom kroz uspomene

U daljini negdje čuje se pjesma,

melodija tiha odzvanja u noći,

tako bih rado do naših kafana,

u zavjesi od dima da tražim tvoje oči.

Eh, kako noćas sjećanja me bole,

mladosti naše zarasle su staze,

neka druga djeca ispijaju ljubav,

divlju rijeku nade neki drugi gaze.

Skupilo se društvo, čuje se gitara,

Seadova pjesma baš u srce dira,

prepuna je Bosne, ljubavi, sevdaha,

kao da mu duša svaku notu bira.

Vodom što proteče ne vraća se više,

svaka ruža samo jednom cvate,

prosipa se život k'o pijesak na dlanu,

uspomene samo mogu da se vrate.

Pjesmu napisao © D. Delić Dačo