Jedna davna zima
Jedna davna zima meni mira ne da,
snijeg danima bez prestanka pada,
Ukrina se skrila pod santama leda,
bijele se krovovi moga rodnog grada.
Čekamo te opet na starome mjestu
ja, pahulje bijele i svjetiljka žuta,
ti korakom brzim dolaziš uz cestu,
promrzle ti ruke u džepu kaputa.
A ja bih opet do naših kafana
da otresem snijeg s tvoje kose meke
i osjetim radost onih zimskih dana
kad sreću su činile male stvari neke.
A ja bih opet u kino na drugu
da ruka moja tvoju ruku grije,
da šetamo skupa u noć zimsku dugu
dok tragove naše snijeg što pada krije.
Sa brijega se čuje graja sretne djece,
savile se grane na harmanskoj lipi,
okovane ledom snivaju ulice,
pod korakom našim snijeg lagano škripi.
A niz korzo, sve do robne kuće
zaleđena klizaljka nas nosi,
neumorno vrijeme nepovratno teče,
bijeli trag snijega zapisan u kosi…
autor © Damir Delić Dačo
Zahvaljujem se Seadu Mešiću koji je na ovaj moj tekst napravio pjesmu:
Jedna davna zima meni mira ne da,
OdgovoriIzbrišisnijeg danima bez prestanka pada,
Ukrina se skrila pod santama leda,
bijele se krovovi moga rodnog grada.
Predivno,poz.Ago sr.