

Iako je svo to gimnazijsko doba, samo po sebi, bilo poezija, sjećanje na jednu moju pjesmu iz tih dana (doduše, malo izmjenjenu), a koja je inspirisala S. Mešića da je i muzički obradi:
Rastanak
Ja i tuga, dva stara druga,
sami smo u noći,
čekamo jutro, korake tvoje,
kada ćeš doći.
A tebe nema, niti zora sluti
koraka tvojih bat,
s tišinom teškom još bitku vodi
na zidu stari sat.
Vozovi moji davno su prošli
kaže mi razuma glas,
al u igri sjenki umorna duša
još traži željeni spas.
Ni novo jutro najaviti neće
radosti nove znak,
tvoje se oči drugome smiješe,
sapće mi sunčev zrak.
autor © Damir Delić Dačo
Ni novo jutro najaviti nece
OdgovoriIzbriširadosti nove znak,
tvoje se oci drugome smijese,
sapce mi suncev zrak.
POz.Ago sr.