Prva serija slika sa derventskim rukometasima koje sam imao priliku da sretnem posljednjih godina. Oni su bili ti koji su ispisivali najsvjetlije stranice istorije derventskog sporta.
Bilo je to jednog julskog popodneva 2006. godine kada su se veterani derventskog rukometa okupili na Partizanovom igralistu. Ni kisa nas nije sprijecila da ponovo nastupimo pred svojom vjernom publikom. Sa Akom i Harisom pred pocetak susreta.
Kako je dobro vidjeti vas opet… profesor Huso, Smajo, Ziki, Babicin i Salih.
Jos uvijek imaju sta da pokazu publici: Ziki, Hara, Jozo i Nihad.
Seji je, nekada, derventska publika skandirala: “… mi imamo svoga lera, Seju bombardera”.
Sa Sepom i Nulom na susretu Dervencana u Holandiji.
Josip, Cindro i Pejo ispred sportske dvorane.
Moika (u drustvu Joze i Kavke) je iz dosao Izraela da se sretne sa svojim klupskim drugovima.
Zivko i ja dok caskamo o proslim danima i prilikama u svedskom i belgijskom rukometu.
Edo na balkonu… sa pogledom na igraliste gdje je poceo karijeru.
Ma, bilo je dobrih rukometasa i na Harmanu : Samir i Salih. 
Nema komentara:
Objavi komentar