Jos jedna serija slika derventskih rukometasa. Jednostavno se izgubim kada pomislim koliko smo vremena skupa proveli na igralistu i u dvorani, koliko smo pobjeda zajedno proslavili, tjesili jedni druge poslije poraza... al' iznad svega, nikada nismo prestali biti sportasi i dobri drugovi.
Profesor Huso se nije zadovoljio samo s tim da nas svakog ljeta okupi na susretima derventskih veterana rukometa, vec je, proslog ljeta, iznenadio sve i na terenu se pojavio u sportskoj opremi. Da se profesor nije salio, govori i solidna minutaza provedena na terenu kao i to da se dva puta upisao u listu strijelaca. 
Mirso i Ciro, nekada su zajedno igrali, a poslije su postali i savezne sudije i sudili zajedno u paru u Republickoj ligi.
Sasa je bio golman u onoj ekipi Dervente koja je 1974/75. godine izborila plasman u Drugu saveznu ligu. Jedno vrijeme je nastupao i za drugoligasa iz Rovinja, da bi se poslije ponovo vratio u maticni klub.
I Mido je svojevremeno cuvao mrezu derventskog kluba.
Nasku smo zvali "kecer" jer je bio veliki borac i uvijek izgarao na terenu, "djevojka za sve" u ekipi.
Sado Djubili nastavio se uspjesno baviti rukometom i u Njemackoj.
Puho i ja smo skupa igrali u juniorima, ja sam otisao u sudije, a on je povremeno znao "uskociti" i u prvu ekipu.
Bari, Samir i Vanja "Car" pripadali su generaciji koja je obecavala i trebala da nastavi svijetlu tradiciju derventskog rukometa. Plamenko je jos jednom potvrdio da je Derventa uvijek imala odlicnu skolu rukometnih golmana.
Kurija, Suki i ja smo poceli skupa u pionirima RK Dervente. Kurija je jedno vrijeme igrao za ekipu iz Buja, poslije se vratio u Derventu, gdje je igrao i bio sekretar kluba.
"Bodrite nas ljubazni Dervencani", bila je oduvijek omiljena Spahina uzrecica. 
Nema komentara:
Objavi komentar