Sa derventskim rukometasima

Rukometno drustvo na jutarnjoj kafi. Nakon sto nas Salih informise o tome ko i kada od rukometasa dolazi, diskutujemo o tehnickim pitanjima vezanim za utakmicu i onda, spontano, krenu sjecanja na slavne rukometne dane. Naravno, svake godine, organizujemo se i obidjemo vjecna pocivalista i polozimo cvijece u znak paznje i sjecanja na nase kolege rukometase koji , nazalost, nisu vise zivi.

I puno prije zakazanog vremena, tribine na rukometnom igralistu pocinju da se pune. I opet ona ista sportska raja: srcana i duhovita, malo drugacijeg izgleda (godine i bore cine svoje), ali navike su ostale iste.

Nakon zagrijavanja, koje s ovim godinama i kilama nije bas lako odraditi, mali predah na centru pred pocetak utakmice.

Koja pravila i kriterije primjeniti u sudjenju? "Ma, vidis da ga nisam dodirn'o"...

Sa Nedzadom Nakicem, golmanom lavljeg srca (danas zivi u Mancesteru).

Bilo je to davno, ali sjeca se Arif odlicno Carlijevih odbrana na ovom igralistu.

Caskanje uz kafu sa Zivanom, sada u Luksemburgu.



Seji Omanovicu najteze pada kada je na moru, a mi se pocnemo okupljati u Derventi, pa sa nestrpljenjem ceka da spakuje stvari i krene put Dervente. A mi ga uvijek pozurujemo tako sto mu na telefon pustimo "live" atmosferu iz derventskih kafica.

Stare klupske kolege: Moika Pesah i Nihad Bandic. Nihad (proslogodisnji junak utakmice) je se povrijedio na utakmici, pa mu zelim mu brz i uspjesan oporavak.



Dva rukometasa, imenjaka : Andelija i Adjulovic.

Sa dodjele priznanja "Derventsko srce" nasem treneru, profesoru Husi Jusufbegovicu.

I radi njih se okupljamo i nastavljamo tradiciju igranja rukometa na nasem igralistu: ekipa iz vremena kada je Ako predvodio derventske rukometase.