Nekada su utakmice na Tekstilcevom igralistu privlacile paznju velikog broja ljubitelja fudbala. Ljeto je prilika da se u nasem gradu ponovo sretnete sa nekim od aktera ovih utakmica, a jos ljepsi dogadjaj je kada veterani ovog kluba pozele da ponovo poigraju lopte. 
Momenat sa zagrijavanja pred utakmicu. Bilo je, poslije, sigurno i upala misica... Ma, kako i ne bi, jer "nije 'volko bilo igraliste u vrijeme kad smo mi igrali".
Safet, omeragicka skola fudbala.
Ponovo u istom timu: Vjeko i Simeta.
Neprolazni i pozrtvovani Tekstilcev bek - Cajka.
Zuti jos uvijek cuva sportsku liniju, "vezao" je na sredini terena. 
Misko (u razgovoru sa Ibrom) je odusevio prisutne sa svojim brzim prodorima po krilu.
Sinanovici dok komenarisu utakmicu iz gledalista.
Zogo, Miocev miljenik. Nekad je, na ovom igralistu, radio sa loptom sta je htio.
Alija, nekad prva violina Tekstilca i prva gitara derventskog sevdaha, najvise voli da se odmara uz Ukrinu uz svoju raju, ali i da peca ribu. 
Nuco je svoju trenersku karijeru nastavio u susjednom Slavonskom Brodu.
Sole i Damir na po zavrsetku utakmice. Damko je napravio nekoliko odlicnih driblinga u protivnickom sesnaestercu. Imao sam cast da budem sudija na ovoj maloj reviji Tekstilcevih veterana.Po zavrsetku utakmice, igraci su se vratili u svoju "bazu na Harmanu", omiljeno okupljaliste - ascinicu Bumerang.
Nema komentara:
Objavi komentar