Ukrina je jos uvijek lijepa i nudi svoje cari svima onima koji su navikli da uzivaju u ovoj zelenoj rijeci. Kemin vrbak je mjesto koje je nekada bilo veoma popularno izletiste Dervencana. U hladu, kojeg su pravile krosnje velikih vrba, cesto se rostiljalo i pekli su se janjci, pristavljala se na vatru dzezva za najlsladju kafu, na zaru bi pucketali pecenjci, ljeti bi se kampovalo, a po sljunkovitim plazama susili su se tepisi... Obalom su vijugale dobro utabane staze ribara koji bi, jedva primjetni u podnozju bajra, i sami utopljeni u neopisivu harmoniju tisine i zelenila, zabacivali svoje udice. Njive uz rijeku su bile obradjene, dovodjena je i stoka na ispasu, fazani i prepelice bi vam cesto prhnuli ispred nogu, u blizini je bilo i lijepih suma...Koliko su puta mala djeca, sjedeci na ponjavama ili po uvaljanoj travi slusali kada bi im stariji pricali pricu o ukrinskom husuru koji zivi i vreba tu negdje u ovim vodama.
Danas su sume posjecene, njive zarasle... ali jedino je rijeka zadrzala svoju ljepotu, uprkos nekim oziljcima na izrovarenim plazama.
The Kemin Vrbak Beach
Medju kupacima na plazi, uz nasu raju koja boravi u inostranstvu, zatekli su se i pravi turisti iz Holandije.
U vrbaku se nalazi tisak gdje je voda preko glave u duzini od oko dvadesetak metara.
Ukrinski pelikani.
Ma, okupacu se ove godine, bio prljav il ne bio.
Poseban gust predstavljaju skokovi sa vrba cije se grane nadvijaju nad vodom.
Ono sto cijeloj ovoj storiji daje poseban ton je jedan dogadjaj koji je zagolicao nasu znatizelju i podsjetio nas na davne dane i price koje smo kao djeca slusali negdje na ovim obalama... Naime, paznju nam je privuklo to sto je Sanjinov pas bio stalno uznemiren i neprestano lajao u pravcu vode, kao da je, u najmanju ruku, i sam mjesec sisao da se smoci u vodu i tu ostao...Pas k'o pas, rekli bi...
... sve dok nismo otkrili zasto: u vodi smo otkrili pravog pravcatog ukrinskog husura.
Hamlet se bori do posljednjeg atoma snage i u plicaku zadaje odlucujuci udarac ukrinskom husuru.
Nazdravljamo u Haminu cast i njegovu vitesku borbu sa nemani iz vode. Tek kad je malo popio, Sabit nam priznaje da je, ustvari, on nakrmio husura da dodje u vrbak.
Meza je bila prava: glavusa od ukrinskog husura sa domacim krompirom.
A Ukrina i dalje cuva tajnu i odgovor na pitanje: “ima li ih jos”?
... sve dok nismo otkrili zasto: u vodi smo otkrili pravog pravcatog ukrinskog husura.
Hamlet se bori do posljednjeg atoma snage i u plicaku zadaje odlucujuci udarac ukrinskom husuru.
Nazdravljamo u Haminu cast i njegovu vitesku borbu sa nemani iz vode. Tek kad je malo popio, Sabit nam priznaje da je, ustvari, on nakrmio husura da dodje u vrbak.
Meza je bila prava: glavusa od ukrinskog husura sa domacim krompirom.
A Ukrina i dalje cuva tajnu i odgovor na pitanje: “ima li ih jos”?
Nema komentara:
Objavi komentar