




…"Njiše se zlatno klasje po rodnim poljima,
a sjenka tihe tuge popala po njima.
Mirišu pšenice zrele, leluja zlatni klas,
tužna su zelena polja, jer tamo nema nas.
O rodni kraju, ti si mi blago, ti si mi blago svo,
srce te želi u tuđoj zemlji, daleko, daleko"...

“Ramo Vejzović je bio veliki muzičar”…..zastade, pa onda pođe nabrajati: „Fehro harmonikaš, Azemina… Je li vam Šemso svirao ovog ljeta u Derventi?…Enver Vejzović svira u mojoj grupi“… Je li Ismet Medenčević još u Pragu” ?…“
A igrao sam ja i fudbal protiv Nikice Sirovine“…
Bilo je lijepo i nezaboravno družiti se sa pravim majstorima sevdaha.
Najjednostavniju, najbezazleniju, najiskreniju, a ujedno suštini najbližu definiciju na pitanje šta je sevdah i sevdalinka, reklo je desetogodišnje dijete: «sevdah je kad moj babo pjeva i plače».
Šta je sevdalinka : “Najkraće rečeno, to je bosanska, gradska i životna pjesma... pri čemu riječ »bosanska« geografski određuje autohtonost sevdalinke, riječ »gradska« urbanost porijekla, a riječ «životna» sadržajnu tematiku. Obzirom da svi doživljavamo ljubav kao ideal bitisanja, može funkcionisati i prefiks »ljubavna«, iako sevdalinka opisuje sve aspekte našeg življenja, zato je i nazivam životnom pjesmom. Jest turski « sevda » – ljubav, i jest arapski « sawda » – crna žuč. Crna žuć označava jednu od četiri osnovne supstance, koje se, po shvatanju starih grčkih i arapskih ljekara, nalaze u čovječijem organizmu. Pošto je ljubav često uzrok melanholičnog raspoloženja i razdraženosti, što je posljedica prevladavanja crne žući u organizmu, ovdje je riječ sawda – crna ćuć uzeta kao ekvivalent riječi ljubav. Lingvističkim tragom dolazimo do saznanja da su Turci tu riječ preuzeli od Arapa, mi joj u Bosni dodali slovo “H” – i eto vam riječi “sevdah”.
Publika nije štedila dlanove da nagradi ove istinske profesionalce i čuvare bosanskog sevdah blaga.
"Ponoćni su sati, oči moje snene,


Šta je sevdalinka : “Najkraće rečeno, to je bosanska, gradska i životna pjesma... pri čemu riječ »bosanska« geografski određuje autohtonost sevdalinke, riječ »gradska« urbanost porijekla, a riječ «životna» sadržajnu tematiku. Obzirom da svi doživljavamo ljubav kao ideal bitisanja, može funkcionisati i prefiks »ljubavna«, iako sevdalinka opisuje sve aspekte našeg življenja, zato je i nazivam životnom pjesmom. Jest turski « sevda » – ljubav, i jest arapski « sawda » – crna žuč. Crna žuć označava jednu od četiri osnovne supstance, koje se, po shvatanju starih grčkih i arapskih ljekara, nalaze u čovječijem organizmu. Pošto je ljubav često uzrok melanholičnog raspoloženja i razdraženosti, što je posljedica prevladavanja crne žući u organizmu, ovdje je riječ sawda – crna ćuć uzeta kao ekvivalent riječi ljubav. Lingvističkim tragom dolazimo do saznanja da su Turci tu riječ preuzeli od Arapa, mi joj u Bosni dodali slovo “H” – i eto vam riječi “sevdah”.

"Ponoćni su sati, oči moje snene,
Duša prebrojava davne uspomene.
Tu je rodna kuća, pred njom zrela trešnja,
Još osjećam miruh moga rodnog Tešnja.
Šta je život, brate moj, kratak, kaljav put,
Il’ nišan kraj puta davno podignut.
Nek se čuje pjesma, nek treperi glas,
Sve će jednom proći, neće biti nas"…
Nema komentara:
Objavi komentar