17.4.09

Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Udruženje „Libertas BiH“, iz holandskog Brunssuma, organizovalo je, u sklopu svoje prve godišnjice postojanja, koncert pod nazivom „Sevdišimo zajedno“. Bila je to prilika da se Dervenćani ponovo nađu skupa i osjete "miruh Bosne u sevdahu". Ekipa iz Liježa se odazvala među prvima.

U uvodu smo imali priliku poslusati ovu simpatičnu djevojčicu koja će predstavljati Holandiju na Drugom festivalu mladih, pod nazivom: „Djeca planete pjevaju sevdah“.

Slijedi nastup pravih majstora sevdalinke iz Instituta sevdaha Omera Pobrića, koji nam, već na početku, definiše sevdah: “Sevdah je stanje kada je vama lijepo sa mnom i meni lijepo sa vama… nadam se da smo u sevdahu”. A tako je i bilo… sve do posljednjeg (sev)daha.

Esed Kovačević, danas najbolji pjevač sevdalinki,Nusreta Kobić (za koju Omer kaže da je “Ronaldinjo bosanskog sevdaha”) i Refija Muslić, priredili su nam dirljiv početak: “Najljepši je na svijetu moj rodni kraj”, poznata pjesma “Zemljo moja” u sevdah-obradi, “Neko tiho ulicom pjevuši”, “Tebi majko misli lete”…

Imali smo priliku upoznati se sa sevdahom kroz povijest, sevdalinkom smo prošetali kroz gradove, čuti neke nove sevdalinke Omera Pobrića… A šta tek reći kad Omer zapjeva preko ozvučenja, mi u trećem redu jedva da ga čujemo (e, to je sevdah):

…"Njiše se zlatno klasje po rodnim poljima,
a sjenka tihe tuge popala po njima.
Mirišu pšenice zrele, leluja zlatni klas,
tužna su zelena polja, jer tamo nema nas.
O rodni kraju, ti si mi blago, ti si mi blago svo,
srce te želi u tuđoj zemlji, daleko, daleko"...

Bilo nam je drago otkriti, u razgovoru sa Omerom Pobrićem, kako on dobro pamti i poznaje neke naše sugrađane: « Dervenćani »?
“Ramo Vejzović je bio veliki muzičar”…..zastade, pa onda pođe nabrajati: „Fehro harmonikaš, Azemina… Je li vam Šemso svirao ovog ljeta u Derventi?…Enver Vejzović svira u mojoj grupi“… Je li Ismet Medenčević još u Pragu” ?…“
A igrao sam ja i fudbal protiv Nikice Sirovine“…

Bilo je lijepo i nezaboravno družiti se sa pravim majstorima sevdaha.

Najjednostavniju, najbezazleniju, najiskreniju, a ujedno suštini najbližu definiciju na pitanje šta je sevdah i sevdalinka, reklo je desetogodišnje dijete: «sevdah je kad moj babo pjeva i plače».

Šta je sevdalinka : “Najkraće rečeno, to je bosanska, gradska i životna pjesma... pri čemu riječ »bosanska« geografski određuje autohtonost sevdalinke, riječ »gradska« urbanost porijekla, a riječ «životna» sadržajnu tematiku. Obzirom da svi doživljavamo ljubav kao ideal bitisanja, može funkcionisati i prefiks »ljubavna«, iako sevdalinka opisuje sve aspekte našeg življenja, zato je i nazivam životnom pjesmom. Jest turski « sevda » – ljubav, i jest arapski « sawda » – crna žuč. Crna žuć označava jednu od četiri osnovne supstance, koje se, po shvatanju starih grčkih i arapskih ljekara, nalaze u čovječijem organizmu. Pošto je ljubav često uzrok melanholičnog raspoloženja i razdraženosti, što je posljedica prevladavanja crne žući u organizmu, ovdje je riječ sawda – crna ćuć uzeta kao ekvivalent riječi ljubav. Lingvističkim tragom dolazimo do saznanja da su Turci tu riječ preuzeli od Arapa, mi joj u Bosni dodali slovo “H” – i eto vam riječi “sevdah”.


Publika nije štedila dlanove da nagradi ove istinske profesionalce i čuvare bosanskog sevdah blaga.

Prva harmonika bosanskog sevdaha na pauzi.

"Ponoćni su sati, oči moje snene,
Duša prebrojava davne uspomene.
Tu je rodna kuća, pred njom zrela trešnja,
Još osjećam miruh moga rodnog Tešnja.
Šta je život, brate moj, kratak, kaljav put,
Il’ nišan kraj puta davno podignut.
Nek se čuje pjesma, nek treperi glas,
Sve će jednom proći, neće biti nas"…

Nema komentara:

Objavi komentar