Ovogodišnji susret Dervenćana u Holandiji okupio je, prvog martovskog vikenda, naše sugrađane koji su došli sa raznih strana Evrope: Šveđani su ponovo iznenadili veoma dobrim odzivom, a stigli su i Dervenćani iz Austrije, Švicarske, Norveške, Danske, Engleske, Belgije, Njemačke, Holandije, te Hrvatske i BiH… a bilo je i učesnika koji su došli čak iz Izraela, Amerike i Australije. Ovo je sigurno jedinstven primjer ovakvog okupljanja među raseljenim Bosancima. Prva noć, u gradiću Landgrafu, protekla je u nezaboravnom druženju i odličnoj atmosferi, a muzičari su napravili pravi štimung.
Uopšteni komentar bi bio da smo i ove godine, u holandskom Limburgu, proveli lijepo i nezaboravno druženje. Za sve one prijatne i dirljive trenutke što ih podijelismo sa nama dragim Dervenćanima, najveće zasluge i najljepši komplimenti pripadaju ovoj dvojici momaka, koji su se još jednom potvrdili kao odlični domaćini i organizatori susreta. I ovaj puta, bravo i hvala Matku i Emiru !
Doček je bio srdačan, našsli su se tu i domaći specijaliteti, a ovako je izgledalo "na zagrijavanju", pred početak fešte.e
Kako je dobro, vidjeti vas opet…
Dečki rano kreću u akciju…Salih Pala, koji je i ove godine na susret došao čak iz Dervente, bio je prvi tenor...i
… ali ženske brzo preuzimaju inicijativu. I krenulo je, pa sve do kasno u noć.
Sutradan, iako "poteških" nogu, sportaši su se okupili u sportskoj dvorani na utakmici malog fudbala.
Velike aplauze dobili su Sejo i Enver, koji se tokom dvije večeri nišu štedili i koji su svojim pjesmama konstantno držali naše dobro raspoloženje.Neumorni Sejo će reći: “Nama obojici je Keno Kobila dao nadimke: Kostreš i Truman”, a Enver na to, u šali, dodaje : “Imal' iko da je iz Doboja, da se odmah pobijem s njim”?
Naše Dervenćanke ne mogu sakriri radost i osmjeh…
…al’ i momci derventski.
Nema pravog susreta Dervenćana ako ekipa sa Harmana nema kvorum.
Susret sa rođacima: nekad sam ih čuvao kao klince, a sada me prestigli.
Mario je na susret došao u tradicionalnoj narodnoj nošnji derventskog kraja.
Uhvati ritam. Zar postoji iko ko se, danas, može porediti sa nama Dervenćanima?
Kreće derventski ćiro… 
Ko kaže da « Englez » ne zna povesti kolo ?
Svi marš na ples : Nula i Lila.
A ovako, nastariji Dervenćanin na susretu, Fahir Isakagić, u svojoj 80-toj godini vodi ples.
Organizovana je i tradicionalna tombola, a sretni dobitnici su se vratili kući sa plazma televizorom, navigacijom za auto, te autobuskim kartama za Bosnu. Jedan od sponzora tombole bio je i Željko Lončar, vlasnik putničke agencije iz Njemačke.
A najljepša slika… dolazi za kraj. Naša, derventska djeca. Bar jedan dio prisutne djece što sam uspio slikati. Oni su bili ŠAMPIONI SUSRETA U HOLANDIJI!
Nema komentara:
Objavi komentar