Iako nas je rat razbacao na sve strane svijeta, mnogi Dervenćani, koji su već dugi niz godina vezani za novu sredinu i daleko od svoje domovine, nisu napustili tradiciju da se u velikom broju okupe na susretu Dervenćana koji se svake godine održava u Holandiji.
Dervenćani iz petnaestak zemalja i sa četiri kontinenta, od Skandinavije do Balkana, od središnje Evrope, preko Engleske, pa sve do Amerike… dolaze da skupa provedu prvi vikend u martu uz pjesmu, sportska natjecanja i druženje do zore.
Prilika je to i da se sretne rodbina, školski drugovi, komšije, nekadašnje radne kolege…da se ožive uspomene i sjećanja, razmjene neke davne fotografije, ponovo čuju stare derventske fore... i, uz poznati derventski osmjeh, zapjeva i nazdravi.
A ja ću još dodati : da ponovo oživi duh Derventskog korza i njegovog, nekada, lijepog parka, kafanskih bašta i da nam još jednom zamiriše naša Ukrina.
Prvi dan susreta prilika je da derventski sportaši, uprkos refleksima koji uvijek ne prate ono što bi željeli da pokažemo, kao i kojem kilogramu viška, pokažu nešto iz vremena kada im je aplaudirala ova publika, koja ih i sada bodri sa tribina uz poznati slogan: “Ši, ši, Derventa…”. Iako su godinama na programu bile utakmice u malom fudbalu, prošle godine je Boris Begić - Begalo uspio da ostvari svoj veliki san – da još jednom okupi košarkaše koje je dugi niz godina trenirao u klubu, čiji je bio i jedan od osnivača.
“Nismo mi krivi”, od njih smo učili kako se Derventa voli. Ovaj susret je prilika da se na njemu okupe Dervenćani svih generacija.
Preko brda i poljana… stigao je, glavom i bradom, legendarni Obelix. Mlađa raja predvođena Salihom Palom, koji na susret dolazi iz Dervente gdje živi i za kojeg mi s ponosom kažemo da je Visoki predstavnik raseljenih Dervenćana u rodnom gradu.
Komšije sa Partizanovog igrališta ponovo na okupu uz, naravno, derventski osmjeh.
Najmlađa raja.
Bendovi se mijenjaju, samo mi ostajemo neumorni. Prilika je to da se pjevaju stare, dobre pjesme, ali i novi hitovi.
Majstori za štimung: « Prvi poljubac davno zaboravljen, prvi dernek ko zna gdje je… »
Prepuna sala, raspoloženje kakvo se poželjeti može : kako je lijepo biti Dervenćanin.
I tako neumorno satima, a kada pođe ples… sve kreće iz početka.
I da bude po onoj: “konac djelo krasi”: susret je prilika i da se organizuju humanitarne akcije u kojima se prikupljaju prilozi i da se sjetimo onih kojima je ta pomoć uvijek dobrodošla. Tu je i vrijedni Nermin, čovjek srca velikog k’o Motajica.
Nema komentara:
Objavi komentar